5 mjera koje će vas spasiti od ideja zaposlenika


Niste jedini s ovim problemom. Menadžeri diljem svijeta godišnje troše nebrojene sate na neproduktivne i nekonstruktivne razgovore.

Prateći nekoliko jednostavnih uputa i vi u svojoj organizaciji možete stvoriti okružje u kojem će zaposlenici biti fokusirani na svoj posao i rezultate, u kojem neće misliti da znaju više od menadžmenta i u kojem će im biti jasno odakle dolaze dobre ideje. A za sve one koji vide smisao u poticanju prijedloga zaposlenika – samo se ponašajte potpuno suprotno.

 

Svi smo bili u toj situaciji – sve je dobro, posao je stabilan i stvari idu svojim ustaljenim tokom, bez iznenađenja. Vaši ljudi odrađuju svoje zadatke onako kako ste ih naučili, a iako rezultati nisu bajni, nisu ni negativni. I upravo kad mislite da stvari u vašem poduzeću idu glatko, netko vam pokuca na vrata i ulazi s riječima „Šefe, imam ideju!“. Znate kako će razgovor teći i prije nego je počeo jer ste ga toliko puta već prošli – probat će vam objasniti da ne radite nešto kako treba, reći da se to može bolje, predložit će promjene i mislit će da će to svima donijeti korist. Vi ćete strpljivo saslušati taj pred ogledalom dobro uvježban govor i u par rečenica objasniti zašto prijedlog nije izvediv. Jer, da je ta ideja stvarno dobra – ne biste li se i sami toga već sjetili? Ipak ste vi menadžer, a on operativac kojeg plaćate da radi svoj posao, a ne da vama govori kako trebate raditi svoj.

 

Zašto se to događa? Teško je reći koji je krivi korak doveo do toga da netko tko je hijerarhijski ispod vas misli da može bolje. Možda ste previše prisni sa zaposlenicima pa se zbog toga osjećaju slobodnije. Možda su neku floskulu poput „Moja su vam vrata otvorena“ shvatili preozbiljno. Možda su novi i još ne znaju kako stvari funkcioniraju u praksi. Sam razlog je manje bitan – važno je da se to još uvijek da ispraviti. Ove su preporuke osmišljene upravo za menadžere koji žele izbjeći promjene i održati status quo (i sigurnost koju on nosi), kao i za tvrtke koje nemaju potrebe inovirati jer im i ovako ide sasvim dobro.

 

1.) Ako razmišljaju o stvarima koje nisu njihov posao – nemaju dovoljno posla. Zaposlenici koji tokom radnog dana stignu napraviti sve što se od njih očekuje i još razmišljati o tome kako vi možete svoj posao raditi bolje očito nisu dovoljno utilizirani i to treba ispraviti. Skratite im rokove, povećajte normu, dajte im nove odgovornosti, sve što će im ispuniti radni dan funkcionira. Ako jedva stižu napraviti ono što moraju, neće imati vremena (a često niti volje) razmišljati o onome što nije njihov posao.

 

2.) O kupcima razmišljaju u odjelima marketinga i prodaje  jer im je to posao. Odjeli u poduzeću postoje s dobrim razlogom – rad je učinkovitiji ako se zaposlenici specijaliziraju za jedan segment. Što manje vaši zaposlenici znaju o drugim segmentima poslovanja lakše će se usredotočiti na onaj dio posla koji ih se tiče, a učinkovitost rada i rezultati na kraju godine su rezultati koji su vam bitni i prema kojima treba usmjeriti i zaposlenike. Pobrinite se da se svatko specijalizira za svoj segment i međusobno ogradite odjele kako biste zaposlenicima olakšali fokus na njihov dio posla.

 

3.) Greške se mogu dogoditi, ali ne bez ičije odgovornosti. Dobar radnik izvršava zadatke točno, pravovremeno i u skladu s očekivanjima, a kada netko ne radi u tim okvirima potrebno je intervenirati. Nova ideja je nova, nitko s njom nema iskustva i grešaka će sigurno biti, a kada ih kažnjavate, šaljete jasnu poruku da se greške osjete u poslovanju, čine kupce nezadovoljnima i loše utječu na rezultate. Zaposlenik koji osjeti ikakvu sankciju zbog svog prijedloga dvaput će promisliti prije nego ponovno nešto predloži.

 

4.) Ako želite zaraditi više, morate smanjiti troškove. Svaka tvrtka brine o rezultatima na kraju godine, i svaka tvrtka racionalno reže troškove gdje može kako bi osigurala dobar ishod. Racionalno je plaćati ono što morate i ulagati kada imate odličnu priliku za zaradu i zanemarive rizike. Ulaganje u nove ideje koje još niste testirali potencijalno nosi veliku zaradu, ali i visok rizik, a lutrija nije racionalno upravljanje financijama poduzeća. Sredstva usmjerite tamo gdje će se sigurno vratiti.

 

5.) Posao mora biti organiziran i mora se znati tko što radi i s čijim odobrenjem. Pobrinite se za to da nitko ne radi nešto samo zato što mu se to čini kao dobra ideja. Poduzeće ima procedure i hijerarhiju koju treba poštovati s razlogom – menadžmentu je jednostavnije kontrolirati poslovanje, a zaposlenici znaju kome su odgovorni za koji dio posla. Iskoristite te strukture i osigurajte da svaki novi prijedlog (a i zahtjev za resursima) prođe proceduru koju ćete posložiti i dobije sva odobrenja od što većeg broja ljudi. Tako ćete osigurati da jedino prijedlozi koji su iznimno kvalitetni prođu dalje, a oni lošiji (kojih je većina) ni ne dođu do vas.

 

Logika je jednostavna – radnik koji ima normu koju treba ostvariti u ograničenom vremenu i s ograničenim resursima (i koji razmišlja o sankcijama do kojih će doći ako ju ne ostvari) bit će fokusiran na vlastitu učinkovitost i neće previše razmišljati o tome kako vaša tvrtka može biti bolja. Njegov će doprinos biti vidljiv u dnevnim isporukama i prebačenim normama.

 

Na kraju krajeva, nitko ne želi zaposlenika koji će unutar vašeg poduzeća biti svoj poduzetnik, zaposlenika kojeg zanima svaki dio vašeg poslovanja, bez obzira na kojem je radnom mjestu. Nitko ne želi zaposlenika s viškom vremena, resursa i slobode koji ih troši neučinkovito i na aktivnosti za koje ga ne plaćate, a pogotovo zaposlenike koji će vam izravno reći zašto poslovni model koji godinama gurate i koji funkcionira trebate mijenjati, a sve s dobrim argumentima.

 

Takve radnike nitko ne želi, zar ne?

 

*Autor članka je stručnjak za inovativnost u Sense Consultingu

poslovni.hr