Čovjek koji je imao hrabrosti da pred Hitlerom lupi šakom o sto


General Ditrih fon Sauken, već na prvi pogled izgleda kao arhertip strogog pruskog generala.U Prvom svjetskom ratu je sedam puta ranjen na ratištu pa je nagrađen visokim častima za hrabrost. Ostao je u njemačkoj vojsci nakon toga pa je u jednom trenutku premješten u Rusiju, gdje je naučio tečno da govori ruski.Služio je i u brojnim bitkama tokom Drugog svjetskog rata i odlikovan je više puta, a imao je reputaciju velikog vojnika – koji je pokušavao da spasi što više svojih ljudi.U februaru 1945. nakon 35 godina odane službe, izbačen je iz vojske jer je insistirao na ideji da je besmisleno nastaviti rat. Mjesec dana nakon toga ponovno su ga zvali – bio je predobar general da bi vojska bila bez njega. Hitler je pozvao Saukena u svoj bunker i dao mu naređenja – neka brani Prusiju od Rusije.Hitlerovi su podanici tada razmijenili nervozne poglede, čini se kako Hitler nije primijetio da je fon Sauken već javno pokazao prezir prema njemu.Lagano je došetao, noseći svoj viteški mač (što je bilo zabranjeno u Hitlerovoj prisutnosti) pa ga je apatično vojno pozdravo, umjesto klasičnog nacističkog pozdrava koji je bio obavezan za sve zvaničnike u Hitlerovoj blizini.Fon Sauken je posmatrao svog šefa s otvorenim prezirom, a Hitler mu je opušteno dobacio – “i podnosićete izvještaje Gaulajteru Forsteru” – lokalnom vođi nacističke partije.Ovo nije moglo da prođe kod fon Saukena, pruski general da prima naredbe od partijskog funkcionera?Pogledao je Hitlera pun bijesa, ali Firer nije primijetio – bio je previše zauzet proučavanjem mape na stolu.Ditrih fon Sauken nagnuo se preko stola i lupio šakom po njemu punom snagom. Tako je privukao Hitlerovu pažnju.Sauken ga je pogledao u oči iz blizine i procijedio “Nemam namjere, Her Hitler, da primam naređenja od Forstera!”.Za to je trebala ogromna doza hrabrosti, Fegelajn je bio strijeljan zbog mnogo manjeg zlodjela od toga (Herman Fegelajn je bio zet Eve Braun i pripadnik SS-a koji je osuđen na smrt zbog odlaska iz bunkera bez dozvole, što je Hitler tumačio kao dezertaciju).Fon Sauken se otvoreno pobunio – odbijajući direktnu naredbu i ponižavajući ga, nazvavši ga Her Hitlerom umjesto “mein Führer (moj Fireru).”Nastupilo je razdoblje mučne tišine, koju je na kraju prekinuo Hitler – “U redu Sauken, onda sami komandujte”.Mahnuo mu je da ode, a Sauken je vrlo loše odglumio minimalni naklon i otišao opet bez nacističkog salutiranja, okrenuo leđa i otišao od Hitlera.Ono što je fascinantno u ovoj priči je da je Hitler, čovjek kojeg su se svi bojali i koji nije trpio uvrede ili nedovoljno poštovanja, naprosto popustio čovjeku i ustukno nakon što ga je izazvao odlučniji, stariji i veći čovjek od njega samog. Da je bilo više takvih oko Hitlera, pitanje je koliko ranije mu se moglo stati na kraj. Fon Sauken je zapovijedao svojim ljudima do posljednjeg dana rata, a rečeno mu je da napusti Prusiju i da se evakuiše brodom, ali odbio je i nastavio da se bori, a umjesto sebe na brod je poslao ranjenike.Na dan 8. maja, službeni kraj rata u Evropi, dato mu je posljednje vojno odličje pa je bio posljednji Nijemac odlikovan u ratu. Predvidljivo, Rusi su se okrutno odnosili prema njemu, ali to je i sam mogao da zna prije nego što je odbio da napusti svoje momke. Rusi su ga fizički mučili pa je zbog nanijetih povreda završio u kolicima ostatak svog života. Nakon deset godina zarobljeništva pustili su ga pa je otišao da živi u Bavarskoj i počeo da se bavi slikanjem.Bio je konzervativac i vrlo vjerovatno i nacionalista, ali ipak ga istorija predstavlja kao kavaljera i čovjeka koji nije bio upleten u vojne zločine, već kao nekog ko je vjerovao da se bori za svoju domovinu.
Izvor: Čovjek koji je imao hrabrosti da pred Hitlerom lupi šakom o sto