Hrana je puno jeftinija i život je vesao-priča mlada Sandra


Sandra Fajfar je 27-godišnjakinja iz Zagreba koja je Hrvatsku i njezin glavni grad zamijenila s Njemačkom. Iako njemački jezik nije znala ipak je odlučila riskirati i otići u nepoznato. Posao je dobila preko agencije, a i danas radi isti taj posao i nimalo ne žali što je donijela takvu odluku, piše portal NASILJUDI.hr

Prije odlaska radila sam u Hrvatskoj za jednu firmu i to 6 godina radnog staža. Osim što mi je firma proglasila stečaj, najveći razlog je bio da se naprosto maknem iz Hrvatske, da pokrenem nešto. Dobila sam priliku, neki bi rekli na riskantan način, ali sam prihvatila i otputovala u Njemačku. U jedan mali gradić po imenu Gronau. I ovdje sam već godinu dana, piše portal NASILJUDI.hr

Život na granici Njemačke i Nizozemske
Gronau Westfalen se nalazi na samoj granici s Nizozemskom. Ima oko 46.000 stanovnika. Malen je gradić koji ima klasičan mali centar te je jako mirno. Mana nisam pronašla osim, ja koja sam došla iz totalno drugačije klime, ne mogu se naviknuti baš na vrijeme jer je skoro cijelu godinu hladno i kišovito. Što se tiče stanovnika, jako je multinacionalan. Ponajviše ima Turaka i Poljaka. No, zasad nisam susrela niti jedno negativno ponašanje. Nakon 7 mjeseci mog prebivanja u Gronau odlučila sam se preseliti u grad koji se nalazi odmah pokraj, točnije selo kako ljudi ovdje kažu, po imenu Epe. Također veoma maleno te mirno i tiho mjesto. Zapravo identično Gronau samo upola manje.
Prvi dojmovi – najiskrenije, kako mi kažemo “umrla sam od straha”. U glavi mi je bilo tisuću pitanja; kako ću, što ću, gdje sam, kako ću s ljudima? Preokrenuo mi se život u roku odmah. Računajmo na to da sam došla potpuno sama. Iako mi je prijateljica već bila tamo, nisam mogla sakriti strah. Također, jezik, nisam ga učila u školi niti sam ga prakticirala na bilo koji način. No, polagano, dan za danom sam se počela navikavati na ljude te okolinu. Moram priznati da su mi ljudi što se tiče mentaliteta sjeli savršeno. Otvorenost, razumijevanje i susretljivost su osobine u koje zapravo nisam ni sumnjala, znala sam da su drugačiji samo sam se ja trebala priviknuti na novitete.

Jezik i smještaj
S obzirom da nisam znala ni pozdraviti, pod hitno sam morala nešto poduzeti. Upisala sam tečaj prvog stupnja koji mi je bio stravično težak jer je samo njemački bez ikakvog prijevoda. Čista dobra volja učitelja da prakticira meni poznati jezik koji je engleski. No definitvno, sada nakon skoro godinu dana moram priznati, sve što sam usavršila je preko komunikacije s drugim ljudima. Jednostavno uđe u uho jer je svaki dan. Također sam daleko od savršenog, ali uspijem se sporazumjeti bez problema. U početku mi je prestavljalo veliku tremu, no sada je sve lakše. Definitivno mogu reći zaslugom ljudi koji imaju razumijevanja pa je komunikacija meni odmah lakša. Stanova ima dovoljno, ali i to ovisi što točno tražite. Ako tražite WG (soba za iznajmljivanje) može se pronaći od 200 eura bez režija. To ovdje zovu “hladni stan” do normalnih stanova koji dosežu i preko 1.000 eura. Realno po primanjima nije skupo, no najteži dio je kaucija (polog), rijetko traže samo jednu, a najčešće dvije ili tri plus stanarina, tako da se može reći da treba imati dobar start kako bi se krenulo u samostalni smještaj. Stanovi su zapravo svi goli zidovi i trebate imati vlastiti namještaj, a ako se pronađe namješteni stan, troškovi su još veći. I ono najbitnije je što treba imat je SCHUFA. To je dokaz da ste ažurni s plaćanjem svega što vam ide na teret, piše portal NASILJUDI.hr

Njemačkoj nedostaje radne snage
Dojam koji sam ja stekla je da oni imaju problem s nedostatkom radnika. Zapravo posla ima u svakom sektoru, onda dolazi ono koliko si educiran te koja područja pokrivaš, službeno ili neslužbeno pod tim mislim imaš li diplomu ili nemaš, poznaješ li jezik ili ne. Ja sam osobno došla naslijepo, ali s ponuđenim poslom preko agencije koja zapošljava ljude iz Hrvatske. Prijavila sam se za posao zbog manjka jezične komunikacije te su mi uzvratili pozitivnim odgovorom. Već na početku sam rekla, dosta njih bi reklo riskantan način odlaska u nepoznato, ali ja kažem da ne žalim niti sekunde. Pronađu posao, a ti ga odradiš. Ja osobno sam na poslu koji su mi dodjelili od samog početka te se mogu nadovezati da su me prihvatili kao jako dobru radnicu. Time želim reći da je odnos poslodavca i zaposlenika više nego odličan. Sam motiv odlaska je bio rad, sve ostalo dobro što je došlo je zbog susretljivih ljudi te naravno rada.
Njemačka birokracija, kratko i jasno – odlična! Sve je brzo i konkretno. Nema velikih povlačenja. Osobno mogu reći – bez zamjerke. Što se tiče režija i ostalih plaćanja, sve ide trajnim nalogom iako imaš pravo biranja, većina je trajni nalog. Točno se zna kada i što sjeda na naplatu. Ako nešto nije jasno, uvijek će netko svoje vrijeme posvetiti potrošaču ili kupcu. Upoznala sam puno ljudi koji su cijelu obitelj preselili te započeli novi život, a birokracija zapinje s druge strane, a ne sa strane na koju si se došao prijaviti, no sve se opet privede brzom kraju.
Veći dio hrane je jeftin dok na primjer, svježe meso baš i nije jeftino. Meni se teško naviknuti na njihovu hranu jer veći dio toga je zapravo gotovo. Doručak, ručak te večera za nekoliko minuta. Odjeća je također jeftina. Jako mi se sviđa kada je totalna sezona, kao na primjer kada je božićno vrijeme, cijena pada dolje, a ne ide gore. S obzirom da sam pokraj Nizozemske, i oni imaju takav sistem, što je odlično. Što se tiče običaja, u dijelu gdje sam ja ljudi su jako mirni, više vode obiteljski život, a vikendi su neradni, točnije nedjelja se ne radi jer je to dan za obitelj. Subota je dan za okućnicu. Tijekom tjedna do 19 sati još ima “akcija” po ulicama, a nakon toga slijedi zatišje. Meni osobno to savršeno odgovara jer sam ja takav tip osobe. Od klasičnih gradskih običaja mogu izdvojiti da oni također imaju kirvaj iliti kirbaj (kirmes), pa slave imena ulica gdje se susjedi druže. Što se tiče kafića, Nijemci su veoma brzi, nešto pojedu i popiju kavu i odmah odlaze, nema prevelikih zadržavanja.

Sada, kada sve sagledam nakon godinu dana, ja sam prezadovoljna. Imala sam cilj i ostvarila sam ga, nastojat ću davati sve od sebe da ostanem ovdje jer je sve kako sam htjela. Iako mi je jezik težak, nema toga što se ne može usavršiti. Moj sljedeći plan je ostati i izgraditi što imam do kraja, a savjet drugima je: ako vam se ukaže i malo prilike, nebitno je li to Njemačka ili neka druga zemlja, ugrabite tu priliku jer vrijedi pokušati. Sreća uvijek može biti s druge strane – zaključuje Sandra.

Izvor: NASILJUDI.hr