ISPOVIJEST GASTARBAJTERA: Ako imate šta da jedete ne dolazite u Njemačku!


Kod dolaska mu je pomogao stric koji je u Njemačkoj već radio i koji ga je savjetovao da završi školu za varioca koje je njegova fabrika tražila. Bernard ga je poslušao i zaposlio se u toj fabrici.

Sa Njemačkim jezikom, kaže, nema problema jer je kao dijete sa porodicom već živio u Njemačkoj. Radni dan mu počinje oko 7 i traje do 15 sati. Nije previše užurban, osim kada ima mnogo posla pa se radi i subotom i nedjeljom. Što je, naravno, posebno plaćeno.

“Plata je na vrijeme, dobijam malo više nego što sam mislio. Pomažem svojima, a mogu i sebi nešto priuštiti. Problem je bio naći stan. Prva tri mjeseca sam bio kod strica i gdje god da sam našao stan, otišao na dogovor s ljudima da vidim stan, oni zadovoljni, ja zadovoljan, sve super, a kad sam im rekao ime i prezime, odakle sam, šta sam, tu se stvorila druga slika o meni. Rekli bi da će će javiti za nekoliko dana, ali se ipak nisu javili”.

U Njemačkoj mu najteže pada usamljenost. Kako kaže, duša mu procvijeta kad s nekim dobije priliku da popriča na svom jeziku.

“Čovjek ako misli da dođe ovde da radi psihički mora da se pripremi za to. To nije nimalo jednostavno”, kaže Bernard i poručuje da odlazak iz Hrvatske u Njemačku nema smisla ako ste u Hrvatskoj zaposleni i imate redovnu platu, čak i ako nije prevelika.

“Ako možete opstati, priuštiti sebi hranu, piće, odjeću, ne razmišljajte da dolazite, osim ako ste zapali u finansijske probleme i ne možete opstati”, poručuje Bernard.

bihac.club