Migracije / Priče ljudi koji su se vratili iz Njemačke: U BiH se živi mnogo lagodnije


Val iseljavanja bh. državljana u zemlje Europske unije još uvijek ne jenjava i svakodnevno je sve više ljudi koji, u utrci trbuhom za kruhom, odlaze put zemalja Unije, a odlazak velikog broja mladih ljudi je ono što najviše zabrinjava.

Kao najčešće odredište svih onih koji odu u inozemstvo jeste Njemačka gdje, tvrde mnogi, dovoljno je samo doći, a posao, plaća i stan vas već čekaju. No, da nije tako, potvrdilo je nekoliko sagovornika Večernjeg lista, koji su probali život van Bosne i Hercegovine, a zatim se i vratili u rodni kraj, savjetujući one koji odlaze da dobro promisle o svom životnom putu.

„Otišao sam u Njemačku zbog finansijskih poteškoća, ali sam tamo izdržao samo godinu dana. Bilo je teško jer mi je obitelj ostala ovdje. Ja sam život tamo iskusio na vlastitoj koži, tako da ne bih nikome poželio da ode iz nekakvog inata u Njemačku. Gorak je to kruh“, priča Mario Čutura o svom iskustvu, navodeći da je tamo radio na baušteli od 9 do 10 sati, u gotovo svim vremenskim uvjetima.

Također, požalio se i na poslodavce, koji često ne „igraju“ u korist radnika, ali i na troškove koji su, kako tvrdi, preveliki za radnike. To su neki od razloga da Mario donese odluku o povratku u rodnu BiH, baš kao i njegov sugrađanin Tomislav Bešlić, koji je u Njemačkoj izdržao pola godine.

„Nigdje se ne živi bolje nego u Hercegovini. Ovdje se s malo može mnogo toga, a tamo, u Njemačkoj, tamo je naš čovjek i gladan i žedan. Skup je tamo život, nije to kako se ovdje misli. Naši ljudi nisu upoznati sa situacijom tamo, možda je nekad u Njemačkoj bilo mnogo bolje, ali sada velik broj naših ljudi, pogotovo onih koji rade na baušteli, a takvih je najviše, živi u neljudskim uvjetima“, ističe Tomislav, te dodaje kako je ovdje Amerika, u odnosu na Njemačku, „samo mnogo naših ljudi to još ne vidi“.

Ovakve navode za Večernji list potvrdio je i Ivan Čutura, 28-godišnjag iz Posušja koji je u Njemačku otišao iz radoznalosti

„Radio sam u fabrici koja se bavi kloniranjem biljaka. Tu sam počeo najprije raditi u laboratoriju, da bih nakon nekog vremena postao voditelj smjene, a zatim zamjenik voditelja laboratorija. Uz to sam vikendom radio dodatne poslove u restoranima”, počinje svoju priču Ivan.

Kaže kako primanja ovise o tome koji se poslovi obavljaju i u kojim dijelovima Njemačke.

“Obično je sjeverna Njemačka po primanjima slabija u odnosu na južni dio, tako da oni koji odlaze tamo uglavnom znaju koji će ih poslovi zapasti. Riječ je o baušteli, restoranima i sl. Posao u struci teško je dobiti iako vjerojatno i to neki uspiju”, nastavlja Ivan, te dodaje da, iako je imao dobra primanja, odluku o povratku je veoma lako i brzo donio, budući da mu nije prijao nedostatak društva u Njemačkoj, ali i težak život koji svako vodi za sebe tamo, u tuđini.

Zbog toga je i odlučio, s prijateljem, osnovati biznis, a koji će pomoći ljudima da ne budu prisiljeni otići van BiH

.“Cilj nam je pomoći ljudima ostati i raditi u Posušju, jer ovdje se s 1.000 KM živi mnogo lagodnije nego tamo s 1500 eura”, zaključuje Ivan ovaj razgovor.

radiosarajevo.ba