OTVOREN JEDAN OD NAJRASKOŠNIJIH, NAJSKUPLJIH I NAJSPEKTAKULARNIJIH AERODROMA NA SVIJETU Suluda investicija zubara na čelu prebogate države


U glavnom gradu, izolirane pustinjske i prebogate, bivše Sovjetske republike Turkmenistan Ašgabatu, ovih je dana pušten u promet jedan od najvećih, najraskošnijih, najgrandioznijih, najspektakularnijih i najskupljih aerodroma na svijetu, suza na oko satrapskog srednjoazijskog režima velikog Arkadaga (zaštitnik, patron) 60-godišnjeg zubara Gurbanguli Berdimuhemdova.
Međunarodna zračna luka Saparmurat Turkmenbaši Veliki najveća je u regiji srednje Azije i potvrda grandiozne ekscentričnosti postsovjetskog gramzivog despota Berdimuhamedova, koji je na tronu te petomilijunske zemlje četvrte po svjetskim zalihama i devete svjetske izvoznice plina, naslijedio, nakon smrti 2006. godine, najvećeg (u velikoj konkurenciji) klaun-diktatora tegobne postkomunističke euroazijske tranzicije Saparmurata Nijazova zvanog Turkmenbaši (otac Turkmena), u čiju je čast aerodrom dobio ime. Monumentalni monstrum je koštao impozantnih 2,35 milijardi dolara, recimo tri puta više od aerodroma u Sočiju kojeg su izgradili Rusi za najskuplje Olimpijske igre u povijesti – ZOI 2014 godine.
Ašgabadska ” nebeska luka” prostire se na 1200 hektara površine i pravo je arhitektonsko i graditeljsko čudo. Aerodrom je u obliku raskriljenog pustinjskog sokola u letu, a ispod kljuna na vas ozbiljnim, ali blagim pogledom nadzire nadnaravni portret predsjednika Berdimuhamedova. Opća površina same aerodromske zgrade je 165 861 kvadratni metra. Do tog arhitektonskog čuda u pustinji vode dvoje osmotračne (po četiri u svakom pravcu) avenije, glavne arterije Ašgabata – Bitarap Turkmenistan (Bitarap Türkmenistan şaýoly – Avenija turkmenske neutralnosti) i avenije Atamurat Nijazov, nazvane u čast oca prvog turkmenistanskog predsjednika koji je poginuo kao vojnik Crvene armije 1942. godine. Ulaz na stadion krasi i grandiozni niz vodoskoka, (u zemlji gdje dobar dio zemlje nema provedeni vodovod), Oguzhan, po mitskom praocu Turkmena.
Gradila ga je nešto manje od tri godine (od siječnja 2013 do kolovoza 2016) turska tvrtka Polimeks, a na izgradnji je bilo angažirano preko 10 tisuća mjesnih i još oko 2 tisuće turskih graditelja i bauštelaca, a sve turkmenske cementare radile su, svo to vrijeme, danonoćno u tri smjene kako bi isporučili dovoljno cementa za strateški Gurbangulijev projekt. Sterilna čistoća pokazuje da je aerodrom tek spomenik suludog satrapa, a jeka koja odzvanja ogromnim minuciozno dekoriranim praznim halama pokazuje pravu ispraznu narav megalomanskog režima.
Aerodrom je dobio nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada – World Airport Awards te prestižne International Property Awards i nagradu Business Initiative Directionsa za originalno tehnološko rješenje te je i Guinnessova knjiga rekorda priznala kako je aerodromska tapiserija od 750 kvadrata najveća takva na svijetu. Sasvim dovoljno nagrada da se oholi režim hvali svojim postkomunističkim demokratskim dostignućima, a da narod pusti koju suzu zbog neviđenih priznanja iz bijelog svijeta. Sve nagrade je na monumentalnoj svečanosti otvaranja primio osobno svemoćni Arkadag Gurbanguli Berdimuhamedova. “Zračna vrata” Ašgabata su previđena da budu glavna transportna poveznica Europe i Azije s godišnjim protokom (u prvo vrijeme 12) 14-16 milijuna putnika godišnje te 200 tisuća tona tereta godišnje. Kontrolni dispečerski toranj visok je 72 metra te 46 terminala, ali zato samo 42 punkta granične i pasoške kontrole.
Na području aerodroma osim petokatne zgrade sagrađeno je još 80 različitih objekata. Poletno-sletna staza duga je 3 800 metra što joj omogućava da primi najveće putničke i transportne zrakoplove današnjice. U zgradi ima 50-tak pokretnih staza, od kojih 18 dužinom 400 metara. Na desetke dućana, kafića i restorana (27), a onaj s nacionalnom kuhinjom ima 120 mjesta, a nekoliko restorana na usluzi su samo djeci s menijima namjenjenima dječjoj zdravoj prehrani te posebni odjeli, od restorana, wc-a i čekaonica za henidikepirane osobe te čak 6 ” medicinskih punktova”. Aerodom se može pohvaliti VIP salom od 685 kvadrata koji ima restoran u kojem će se služiti samo probrana jela svjetske kuhinje.
Tu je i hotel sa 60 soba i naravno predsjedničkim apartmanom ako se Patron odluči malo odmoriti u tišini, jer koliki je promet aerodroma neće mu ništa remetiti san. Iako aerodrom radi 24 sata, a koliko je poznato nema više od jednog ako i toliko noćnih letova. Naime, aerodrom je opremljen da primi oko dvije tisuće putnika na sat, a trenutna propusnost mu je jedva 14 putnika na sat! Čini se da je ambicija od 14 -16 milijuna putnika prilično somnambulna.
Stari aerodrom, koji je razmontiran i na čijem je mjestu sagrađen gizdavi sokol – aerodrom, bio je kapacitiran za 7
milijuna putnika, jedva je, u najboljim godinama, opsluživao i 2 milijuna putnika godišnje, od čega su više od četvrtine bili tranzitni indijski gasterbeiteri iz Armitsara koji su presjedali prema letu za engleski grad Birmingham.
Zanimljivost je da je da aerodrom ima besplatni parkinga (oko 1200 mjesta) kao vjerojatno jedini na svijetu s takvom pogodnošću.

jutarnji.hr