Političke elite: Pernar nam postaje veliki problem


Je li zastupnik Živog zida heroj, opasni ruski agent ili samo klaun?

To nitko nije očekivao. U jednoj nacionalnoj anketi objavljenoj prošlog tjedna, uvjerljiva većina ispitanika – njih 40 posto – Ivana Pernara opisuje kao “neustrašivog lidera”. Zapaljivi, antieuropejski video srpsko-kanadskog antiglobaliste, kontroverznog filmaša Borisa Magalurskog, sastavljen od Pernarovih saborskih napada na američku i Nato politiku na Bliskom istoku, te pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji, u kratkom vremenu pogledalo je više od milijun ljudi. Na Facebook stranici koju Pernar redovito ažurira svakih par sati, dodajući sve važnije napise i priloge o sebi, kolone poklonika iskazuju duboku zahvalnost, koja se može sažeti u poruku jedne sljedbenice Živog Zida – Pernaru, hvala ti što postojiš…

Prozivanje zbog Rusa

– On je jedini čovjek koji u sabornici priča istinu, govori iz srca, kazuje ono što običan narod misli i ne boji se, kaže druga. U svim antiameričkim, antikapitalističkim i antieuropejskim krugovima u regiji, o njemu misle isto to. No, u isto vrijeme, Pernar je postao meta žestokih i nipošto ne bezazlenih napada. Dok je u ranijim fazama Živog zida bio opisivan tek kao jedan u nizu bubuljičavih cirkusanata, klaun, neodgovoni adolescent, tome su se sad pridružile ozbiljne optužbe. Iz Mostovih krugova čula se ovih dana optužba da je Pernar samo marioneta Borisa Malagurskog odnosno, u krajnjoj liniji, igrač Vladimira Putina, čiji je strateški cilj destabilizacija EU. Uostalom, kažu, Živozidaši su godinama, kažu upućeni, imali mail adresu opsluživanu sa ruskog servera. I još je imaju…

Ako je vjerovati Ivanu Viliboru Sinčiću, Živi zid će u saborski Odbor za nacionalnu sigurnost imenovati upravo Pernara, što zvuči kao najava solidne komplikacije… Pernarov profil obiluje, recimo, slikama Vladimira Putina, što u ovoj konstelaciji sigurno nije preporuka, ako već nije nesavladiva poteškoća. No živozidaši su antiestablišment pokret, koji živi od različitih formula antiameričke doktrine, od Noama Chomskog, Engdhala, preko Moamara Gadafija do ruskoga geopolitičara Dugina, pa i nije čudno da se sve te teorije kondenziraju u ikoni američkog državnog neprijatelja broj jedan, a to je Vladimir Vladimirovič Putin. “Pogledajte što je Amerika u Iraku uradila, dame i gospodo. Tamo je doslovce rijeka krvi potekla zbog američke agresije.

Što se tiče američkih zločina u Libiji, odnosno NATO-ove intervencije u Libiji, koji su rezultati tamo?”, rekao je Pernar u Saboru, a Malagurski objavio u zapaljivom videu. “NATO je počeo tu lažnu humanitarnu intervenciju da bi zaštitio civile. Međutim, civila je ubijeno u toj NATO intervenciji i onome što je uslijedilo puno više nego je stradalo u desetljećima vladavine Moamera Gadafija. Što se tiče intervencije NATO- a u Siriji, vidimo, dame i gospodo, da je NATO taj koji naoružava te pobunjenike, koji imaju jedan islamistički predznak, koji skidaju glave, koji ubijaju taoce. I na kraju krajeva, sami američki dužnosnici priznali su da su oni stvorili ISIL, da su ih financirali i naoružavali. I civili koji stradavaju u Siriji, bivaju ubijani na dnevnoj bazi hrvatskim oružjem jer je Hrvatska na zahtjev SAD-a donirala američkoj vladi oružje, koje je zapravao završilo u Siriji. Nitko nikad za to nije odgovarao…”

Ivan Pernar nikad nije propuštao minute slave

“Što se tiče politike u Afganistanu”, nastavio je Pernar, “što je to Amerika tamo promijenila i zašto je naša vojska uopće tamo? Ne znam znate li, ali 1980. je Kongres predvođen Demokratima odlučio dovesti talibane na vlast. Dao im je novac i oružje, i tad je Bin Laden bio prijatelj Amerike. Osam godina je dovodila talibane na vlast i onda pod izlikom da su talibani teroristi, ih samo par godina kasnije išla rušiti. I već 15 godina tamo ubija ljude. Američka vlada, odnosno NATO pakt, je najveći generator izbjegličke krize. A istovremeno prima najmanje izbjeglica”, zaključio je u Saboru Ivan Pernar. Pernarov prvi saborski nastup bio je vrlo artikuliran, no čim se malo raspitate za njegovu prošlost, saznate da to nije bilo slučajno. Pernar je, naime, od malih nogu sudjelovao u radu debatnih klubova, on je školovani govornik, koji ima jasne nastupe i šalje poruke koje šira javnost razumije, i emotivno pozitivno prihvaća. Andrija Mikulić nedavno je široj javnosti objelodanio podatak kako je Ivan Pernar bio član HDZ-a, što je Pernar hladno priznao. No nije to jedini misterij Pernarove političke pretpovijesti… Plastičan opis profila Ivana Pernara dao nam je današnji saborski zastupnik SDP-a Tomislav Saucha. Pernar je, doznajemo, dugo incognito dolazio na sastanke Foruma mladih SDP-a, no što je tamo radio i koji je bio cilj tih undercover misija, nije ni danas jasno.

“Pernar je uletio u naš prosvjed kao padobranac”

Saucha se prisjetio kako je prije sad već desetak godina upoznao Ivana Pernara. Saucha je tad vodio studentsku udrugu SSU, Socijaldemokratsku studentsku udrugu, koja je organizirala veliki prosvjed studenata ispred Ministarstva obrazovanja zbog kašnjenja stipendija, lošeg studentskog standarda i lošeg smještaja i hrane za studente. Ministarstvo se tad još nalazilo na Trgu burze. Potisnut velikim brojem okupljenih, koji su radili zaglušujuću buku zviždaljkama koje su Saucha i kolege nabavili, tadašnji ministar Primorac spustio se među studente i pozivao ih na razgovor. No oni o tome nisu željeli previše čuti, ali jedan dečko je preskočio ogradu i otišao na razgovor s ministrom. Kasnije se vratio s razgovora i dao izjavu medijima iako s organizacijom prosvjeda i problematikom zbog koje se prosvjeduje nije imao nikakve veze. Nekoliko godina kasnije Saucha ga je prepoznao kad je stao na čelo prosvjeda protiv Jadranke Kosor, a danas zajedno sjede u saborskoj vijećnici. “Pernar je tad u onoj gužvi koja je bila, jer to je bio veliki prosvjed studenata, pun Trg burze, iskoristio priliku za svojih pet minuta slave. Mi koji smo bili u organizaciji smo ostali zatečeni takvim nekorektnim potezom jer on nije imao veze s ničim, a mi smo se poprilično naradili”, prisjetio se Saucha.

“Simpatičan je, no nekad mu nisu sve na broju”

A osim u glavnoj vijećnici, zbog Pernara bi uskoro saborski zastupnici mogli čupati kosu i zbog njegovih govora na sjednicama odbora. Naime, Pernar je prošlog tjedna shvatio da može ići i na sjednice svih odbora i drugih saborskih tijela kao zastupnik iako nije njihov član, što se njemu jako svidjelo jer i tamo ima pravo na raspravu, samo ne može glasati. Ipak, neki saborski zastupnici strahuju da će raditi predstave kada dolaze strani predstavnici drugih parlamenata i delegacije. Odbori inače traju maksimalno sat vremena, puno češće i kraće, a sad bi se s Pernarom i to moglo promijeniti. Jedan od članova predsjedništva SDP-a, koji je već iskusni saborski zastupnik, kaže kako je Pernar zapravo istodobno “lud i genijalan”.

– On radi vrlo proračunato i pametno, nije glup, inteligentan je, ali to što radi je vrlo destruktivno. Također, on se polako ponavlja, a govori o ionako poznatim stvarima, ne govori ništa novo. Vrlo brzo će dosaditi – smatra naš sugovornik iz vrha SDP-a. Dodaje da je jasno kako Pernar može na svoj jedinstven način pričati o Siriji i ostalim temama kad njihova stranka nije “sistemska stranka”.

– Oni nemaju europske partnere, viziju Hrvatske u Europi, ali ni odgovornost. Ne računaju ni na mogućnost da jednog dana budu na vlasti, pa da moraju paziti što sad pričaju – dodaje naš sugovornik. Drugi istaknuti SDP-ovac priznaje da im Pernar zadaje muke zbog druge stvari. U jeku unutarstranačke bitke za šefa SDP-a vodi se i boj za poziciju predsjednika Foruma mladih, koji je u toj stranci potpuno zapušten. Naš sugovornik izražava bojazan kako bi ovakvo Pernarovo ponašanje moglo postati uzor mladim SDP-ovcima.

– Ne smijemo dopustiti da naša mladost u stranci postane radikalno aktivistička, poput Pernara i ekipe. Oni moraju biti puno jasniji i jezgrovitiji, a za ovakvim se primjerima lako povoditi. Da se razumijemo, mi Forum mladih nemamo osim na papiru, oni ne služe ničemu osim nekim pojedincima i sinekurama, ali to se mijenja sad u mladenački aktivizam za neke politike i borbu za ljudska prava. Ali ne smije postati tako radikalno i jeftino populistički, kao što je kod ovih slučaj.

On postaje zvijezda, što se događa s ovom zemljom?

– A mladi lako postanu jeftini populisti ako ih se ne kontrolira. Istodobno, gledaju ga kao zvijezdu svaki dan – govori nam sugovornik iz vrha SDP-a. Iako tvrdi da su svi isti i da on ne može koalirati niti s SDP-om, Mostom ili HDZom, Pernar s pojedinim zastupnicima tih stranaka ima dobre neformalne odnose. – Popričamo mi s njim, našalimo se. Čak mu dademo i savjet. U početku sam se ježio razgovora s njim i njegova pogleda, no sad mi je sve jasnije. On je ipak veliki glumac, ali mu ponekad nisu sve na broju – kaže nam jedan saborski zastupnik. Drugi zastupnik vladajuće većine priča nam kako mu je Pernar otkrio da je donedavno živio od novca koji je dobio od rentanja sobe i kupaonice u svom stanu. A danas živi od saborske plaće! – Priča mi da nije mogao naći posao, pa je bio prisiljen naći cimera koji mu je plaćao stanarinu i režije. I taj čovjek sad čeka prvu plaću saborskog zastupnika! Ej, to je ipak nešto nad čime se svi trebamo zamisliti – kaže nam sugovornik iz HDZ-a.

O Živom zidu, stranci koja oko sebe magnetski privlači ljude koji vjeruju u zavjere – chemtrailse, slušaju pobožno Davida Ickea, sigurni su u postojanje inteligentnog života u Hrvatskoj i slične teorije, također postoji niz teorija zavjere. Mnogi su ih povezivali s Milijanom Brkićem, Josipom Klemmom i HDZ-om, no čini se da bi istinski važni ljudi koji utječu na Živi zid ipak bili negdje drugdje, a prva je veza Vicenco Blagaić, mladi splitski biznismen koji mešetari s jahtama i koji je do Sinčića i Živog zida došao preko Lovrinovića. Tu je, kaže on, i trgovac oružjem Zvonko Zubak. – Veza sa Zubakom je isto dokazana s obzirom da im je ove godine sredio da za kampanju dobiju besplatan prostor koji im je služio kao stožer, a priča o toj vezi je izašla u Nacionalu prije 20- ak dana.

Ljudi lupaju po njima bezveze i promašuju bit priče

– Sasvim je jasno – nastavlja naš izvor – da je Ivan Sinčić posljednjih nekoliko mjeseci pod utjecajem kruga bosanskih Hrvata koji su se nekad okupljali u udruzi Prsten (Antunović, Zubak, Iljkić), a danas se nalaze i u političkoj stranci Promijenimo Hrvatsku (Lovrinović, Mišić, Martinović), ali i u Mostu (Bruno Iljkić). Lovrinović je svjestan da bez Mosta i Živog zida ne može nikako do Sabora, a Vladimiri Palfi je bilo bitno da uđe u visoku politiku i makne Sinčića od dotadašnje politike Živog zida, i ta kohabitacija je dobro funkcionirala dok na površinu nisu počele izlaziti pojedinosti odnosa unutar Živod zida i koalicije. Novac koji dobije iz proračuna, nastavlja on, Živi zid će čuvati isključivo za kampanju za sljedeće parlamentarne izbore jer oni na lokalne ne žele jer im članstvo i ljudi unutar stranke na pozicijama ne trebaju, štoviše gledaju ih kao na prijetnju koje se treba što učinkovitije riješiti… “To što sam ja paranoik, ne znači da mi ne rade o glavi”, genijalno je jednom rekao Henry Kissinger. Ivan Pernar nedavno je na N1 također rekao da ima problema s paranojom…

“Da, paranoičan sam, ne vjerujem u instituciju”

U bizarnom razgovoru s novinarom Petrom Štefanićem na pitanje “Jeste li paranoični?” odgovara: – Da, ne vjerujem u instituciju. Kad su bila dva pripadnika SOA-e u kineskom restoranu u Ilici… Ja mogu vjerovati da mene nitko ne prisluškuje, ali me iskustvo naučilo suprotno. – Paranoični ste, dakle? – Vjerujem da je ovaj sustav spreman učiniti sve da me kompromitira. Premda je po profesiji medicinski tehničar, Pernar je objavio knjigu “Kako je nastao novac”, na čijoj promociji su se okupili ljudi poput akademika Stjepana Zdunića, Krešimira Mišaka, Slavena Letice… Potonji je, s očinskom benevolentnošću, nekoć prognozirao da Pernar nema šanse uspjeti u hrvatskoj politici. No Pernar je, ušavši u Hrvatski sabor preko preferencijalnih glasova koji su ga sa zadnjeg, 14. mjesta na izbornoj listi, popeli na prvo, opovrgnuo takve prognoze. Zato nije slučajno da sad Marino Badurina, mladi riječki povjesničar, objavljuje u Slobodnoj Dalmaciji tekst u kojem Pernara predstavlja kao “borca za novi tip diskursa u političkom prostoru” pa kaže:

– To što stil i govor Ivana Pernara odjednom toliko bodu uši hrvatskim sabornicima (kao i dijelu javnosti) samo je očigledni pokazatelj koliko se politika današnjice, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi i svijetu, odmakla od pitanja koja zapravo čine njen sami smisao. (…) Kad je Pernar sa saborske govornice potegnuo pitanje o najnovijoj nasilnoj deložaciji zagrebačke obitelji Dukić (…), kojoj su se živozidaši i ovoga puta suprostavili, novi premijer lakonski je odgovorio kako se deložacija morala provesti jer je takav zakon”, piše Badurina i nastavlja:

Smijali su nam se i govorili da smo ludi, ali mi rastemo

“Najbolja je to ilustracija koliko je nisko pala razina političkog govora (i misli), a koliko je samim time, obrnuto proporcionalno, porasla razina političkog (pa i ljudskog) cinizma. Moderni političari, tzv. light-političari, što će reći ljudi bez jasnih misli i čvrstih stavova i uvjerenja, kao da su potpuno zaboravili da zadaća politike nije da samo suhoparno propituje je li nešto zakonito ili ne, nego da se, prije svega, pita koliko su određeni zakoni dobri, moralni i pravedni, doprinose li boljitku i kvaliteti ljudskih života ili ne. Kada bi jedino mjerilo ispravnosti bilo je li nešto u skladu sa zakonom ili ne, onda bismo vjerojatno do danas ‘uživali’ ozakonjeno ropstvo, nacističke rasne zakone, segregaciju itd. Upravo suprotno, povijest svoj napredak duguje upravo onima koji su imali snage suprotstaviti se tobože samorazumljivim zakonima, pravilima, normama. Nesporazum koji iz toga slijedi zapravo je lažan.

On se svodi na ono što je još prije stotinjak godina izrekao Upton Sinclair: ‘Teško je nekoga natjerati da nešto razumije kada njegova plaća ovisi upravo o tome da to ne razumije’.” Badurina na kraju poentira kako se valja nadati da “će mali glas Ivana Pernara, koliko god svojim naivnim (ali ipak potrebnim) idealizmom povremeno za prosječnog atomiziranog i sebičnog građanina bio iritirajući, doći do mnogih kojima egzistencija ovisi baš o tome da na vrijeme spoznaju, shvate i razumiju”.

Razotkrivene veze s opskurnim redateljem

S druge strane, neki izrazito desni portali prozivaju Pernara zbog veza sa “srpskim Michaelom Mooreom”, kako se u beogradskim medijima naziva Boris Malagurski, opskurni redatelj, promotor Pernarovih govora u regiji, kanadski državljanin i navodni borac “protiv Novog svjetskog poretka”. Na ultradesnim portalima objavljene su i fotografije Pernara s Malagurskim, navodno snimljene prije desetak godina pred Zidom plača u Jeruzalemu (ali to nije točno). Malagurski je po svojim istupima, pa i percepciji u srpskoj javnosti, prilično nalik na Pernara, samo s jakim nacionalističkim predznakom. Nudio se da snima filmove koji veličaju Dodika i Republiku Srpsku, na primjer, a za zločin u Srebrenici kaže da je samo sredstvo za “provođenje neoliberalnog poretka” i da je Oluja “brojniji i gnusniji i veći egzodus”. Iako je Pernar tvrdio da “nema seksa dok traje revolucija”, godinama ima sina, tek se ovih dana saznalo da ima sina sa starijom Njemicom. Ne htijući ulaziti u detalje, Ivan Pernar potvrdio nam je da njegov sin ima 11 godina i da ga povremeno viđa. Što je i tko je, dakle, Pernar? Čiji je on igrač? Bit će da je on ipak anarhističko-nihilistički odgovor na nihilizam vladajuće elite, koja, što god govorila, zagovara samo jedno – a to je status quo…

express.hr