Spartatlonac iz Bihaća istrčao 250 km za 36 sati


Rasim Aći Junuzović poznat je svim Bišćanima. No, nakon 1. oktobra 2016. poznat je i cijeloj državi Bosni i Hercegovini, naročito zaljubljenicima u sport. Aći je, naime, početkom oktobra u 36 sati istrčao blizu 250 kilometara između Atene i Sparte i postao – spartatlonac. Šta to znači, pričali smo sa ovim požrtvovanim ultramaratoncem.
Spartatlon (Spartathlon) je utrka koja crpi izvore iz helenske Grčke. Postoji više legendarnih verzija, a najpoznatija legenda kaže da je u ratu sa Perzijancima, Fidipid, u jednom trku otišao iz došao do Sparte s vijestima kako su Grci u ključnoj bici pobijedili. Kako je to rekao, tako se mrtav srušio. Do današnjice, njegov je lik ostao simbol požrtvovanosti koja nadahnjuje najbolje i najistrajnije.
Moderni Spartathlon se trči od 1983. godine. Start je obično posljednjeg petka u septembru, u sedam ujutro, u podnožju Akropolja. Spartatlonci moraju proći kroz 75 kapija u određenom vremenu, a u 36 sati moraju stići na cilj u Spartu, kod statue čuvenog vojskovođe Leonide (Leonidasa). Ove godine utrku je završilo 234 trkača, među njima i naš Bišćanin. Odakle on u ovoj priči?
– Otkako sam počeo s trčanjem, ultramaratoni su me privlačili, te sam svoje vrijeme i koncept trčanja posvetio ultramaratonima. Gledajući razne video uratke te cijelu historiju ultramaratona, od samog početka me to počelo privlačilo i opredijelio sam se za trčanje ultramaratona. Gledajući iz današnje perspektive, veoma mi je drago što je tako ispalo, jer sva draž i glamur ultramaratona i poseban osjećaj kada završite tešku utrku zaista čaroban i nezamjenjiv osjećaj – kaže Aći.
Naš sagovornik pojašnjava razliku između maratona, ultramaratona i ostalih ultraških utrka. Razlika je, naravno, prije svega, razlika je u razdaljini koju trkač prevaljuje. Sve iznad 50 kilometara su ultramaratonske utrke. A to znači i drugačiji tretman.
– Za ultra utrke potrebno je izdvojiti više vremena, više kilometara i treninga. Primjera radi, ja sam u svom treningu znao raditi dužine preko 75 kilometara u komadu. To jednostavno morate raditi da biste istrčali jednu tešku ultra utrku kao sto je Spartathlon – kaže Rasim.
Ovaj Bišćanin je počeo trčati krajem 2011. godine. U početku je, priznaje, bilo malo teško prilagoditi se na sve vrste napora koje donosi ultramaraton. No, s vremenom, tijelo se počelo prilagođavati načinu treniranja i pripremi za ultramaratone.
– Veoma mi je drago da sam u dosadašnjem periodu uspio istrčati poznate ultramaratone u regiji i Evropi . Zaista uživam u svakom metru svoga treninga – kaže naš sagovornik.
A kako izgledaju ti dnevni treninzi? Rasim kaže kako, unatoč svakodnevnom poslu i obavezama, uspijeva odraditi treninge po planu i programu koje zaista iziskuje mnogo vremena i odricanja.
– Obzirom da često nekad imam i preko 600 kilometara mjesečno u treningu pokušavam vremenski da napravim dobru organizaciju i da to sve stignem. Pored treninga trčanja posvećujem puno vremena i treningu snage, odnosno treninzima u teretani. Mogu reći da mi je dan ispunjen na najbolji moguci način, jer nakon svega , uvijek se vraćam mojoj supruzi i djeci koji su mi velika podrška i motivacija – kaže bihaćki spartatlonac.
Kada je riječ o ishrani, Aći napominje kako je riječ o veoma napornom treningu koji određuju i najsitniji detalji kako bi se postigao dobar rezultat.
– Ishrana je veoma važna u trenažnom procesu ultra trkača. Pokušavam unositi u organizam što kvalitetniju hranu obogaćenu vitaminima i mineralima. Za poseban režim ishrane u mom treningu zadužen je moj trener i veliki sportaš Robert Radojković.
Kako izgleda na nogama istrčati 250 kilometara, o čemu je razmišljao dok je trčao?
– Limit utrke Spartathlon je bio 36 sati, a dužina staze, ponavljam, 246,8 kilometara. Moj cilj je bio da završim utrku u limitu jer sam uložio dosta vremena i financija za taj cilj. Na kraju sam uspio i istrčao sam za 35 sati i 39 minuta. Spartathlon je jedna od najtežih ultraških utrka na svijetu. S obzirom na visoku temperaturu, vlagu, konfiguraciju staze, itd, predstavlja zaista izazov završiti utrku – priča spartatlonac Aći. A najteži trenuci?
– Najteži mi je bio spust sa planine koji mi je uzeo mnogo vremena, s obzirom da je podloga staze bila neravna s mnogo krupnog kamenja – pokušava nam dočarati naš sagovornik. On je, inače, drugi trkač iz BiH koji je istrčao Spartathlon. Prvi kojem je to pošlo za rukom Rasimov je dobar prijatelj i veliki atleta Mirsad Abdaković.
Na pitanje da li postoje institucije koje mu pomažu u finansiranju treninga i takmičenja, Aći odgovara kako je sve vrijeme prepušten sam sebi, piše Fena.
– Zaista nije lako jer sve to iziskuje mnogo troškova koji idu na prehranu, opremu te troškove puta. Spomenuo bih Javnu ustanovu “Lječilište Gata” iz Bihaća koja mi je izlazila u susret kada je u pitanju sportska masaža i koristim ovu priliku da im se zahvalim – kaže Rasim.
Što se tiče planova za ovu godinu, Rasim kaže da ih je uspunio. Nakon Spartathlona odmorio se nekoliko dana, a potom već počeo sa laganim trčanjem i pripremom za sljedeću sezonu.
– Naknadno ću utvrditi plan utrka za sljedeću godinu – napominje.
I, na koncu, ovaj intervju ne bi bio potpun kada ne bismo pitali našeg sagovornika šta bi mogao poručiti onima koji bi se željeli trčati ultramaraton.
– Kao u većini sportova, i u ultramaratonu, da biste postigli jedan određen rezultat, potrebno je
dosta odricanja, volje i ustrajnosti. Prije svega, zaista to morate voljeti i uživati u svakom
kilometru treninga. Poručio bih mladima da se bave sportom, pa i prvenstveno trčanjem jer je atletika ipak kraljica sportova. Možete imati višestruke koristi. Samo naprijed – rekao je u razgovoru za Fenu Rasim Junuzović Aći, jedan od prvih spartatlonaca iz Bosne i Hercegovine.

(Faktor.ba)