Stoecker: Opasna politička igra protiv muslimana


Kolumnista njemačkog Spiegela Christian Stoecker ističe da se mora osnažiti dijalog između muslimana i nemuslimana.
Kolumnista njemačkog Spiegela i profesor digitalne komunikacije na njemačkoj Visokoj školi za primijenjene nauke Christian Stoecker u svojim tekstovima, između ostalog, bavi se islamom i odnosom društva prema toj religiji.
U kolumni naslovljenoj “Hvala Bogu da postoji islam“, Stoecker tvrdi da kritičari predstavljaju islam kao barbarsku religiju, a kršćanstvo kao religiju tolerancije, što historija ne potvrđuje.
On navodi kako su kroz historiju barbari bili vođe i pripadnici drugih religija.
Ističe da je u islamskom svijetu većinom vladala religijska tolerancija te da nije bilo islama, Evropa nikada ne bi napredovala na poljima nauke i kulture.
Navodi da to što se trenutno dešava sa islamom, može se desiti svakoj religiji i da ne treba sve jednostrano posmatrati.
U vašoj kolumni pišete da kritičari islama tu religiju predstavljaju kao ‘barbarsku’, a kršćanstvo kao religiju prosvjetljenja. Tvrdite da su obje teze pogrešne, a pišete, također, da su kršćani u prošlosti bili pravi barbari. Zašto neko u svijetu islam želi predstaviti u ovom svjetlu?
– Pa, razloga je puno, ali teroristički napadi u SAD-u i Evropi i užasne stvari koje rade talibani, ISIL, Boko Haram i druge militantne grupe, koje se pozivaju na islam, sasvim sigurno igraju centralnu ulogu u tome.
Pored toga, za evropske standarde, stvari koje se dešavaju u nekim državama, u kojima islam nije samo religija, nego ga ljudi po nekim svojim standardima primjenjuju i na politiku – gdje se vrše javne egzekucije, bičevanja, gdje žene ne smiju voziti auto ili raditi neke stvari bez odobrenja muškarca – stvarno su barbarski postupci i razmišljanja.
Iako ovo većinu muslimana odbija, kao i ljude iz Evrope koji nisu muslimani, takve stvari se trenutno povezuju s islamom.
U vašoj kolumni ‘Zašto je strah od terorizma besmislen’ pišete kako izgleda da je politički obećavajuće javno se plašiti terorizma, a ne drugih prijetnji, kao što su neke bolesti. Da li su i političari u Evropi djelomično krivi za to što neki ljudi na islam gledaju kao na ‘barbarsku’ religiju?
– Mislim da politika u ovom slučaju više reagira na strujanja koja osjeti kod birača, nego da sama pokreće ta strujanja. Naravno, ovdje moramo izuzeti stranke koje mrze islam, kao što su Alternativa za Njemačku kod nas i francuski Front National. Ali, sve ove činjenice ne mijenjaju moje mišljenje. Smatram da je antimuslimansko političko igranje pogrešno i opasno.
Čini se da su ljudi danas zaboravili koliko je islam tokom historije doprinio razvoju medicine, kulture i nauke. Kako je moglo doći do toga?
– Razlog tome bi mogao biti da su radikalni islamisti, koji su posebno kobni za razvoj nauke i umjetnosti, zadnjih godina postali posebno aktivni, bilo zbog terorističkih napada ili uništavanja kulturne baštine u nekim zemljama.
Ne mislim da su činjenice koje ste naveli zaboravili ljudi u svim krajevima svijeta, ali one jednostavno u ovom trenutku ne igraju ulogu u javnom diskursu.
Zbog čega se u Evropi islam predstavlja kroz prizmu daleko negativnijih stereotipa od drugih religija?
– Ne bih rekao da je to slučaj kod većine Evropljana. Ali, već navedeni faktori utječu na to da puno ljudi vidi islam kao opasnu religiju.
Da li biste se složili s tezom da mržnja prema islamu nije više marginalna pojava, nego da je postala svojevrstan trend, kao što je to ranijih stoljeća to bio slučaj sa antisemitizmom?
– Ja ne bih poredio kritike islama i antisemitizam jer jednostavno postoji previše historijskih razlika koje su ujedno i prevelike. Ali, tačno je da ljudi danas islam kritikuju daleko više nego druge religijske grupe.
Zašto se muslimani danas moraju pravdati i izvinjavati za stvari koje rade ISIL i slične grupe?
– Propagandisti ISIL-a su uspjeli, barem neke ljude na Zapadu, uvjeriti da su bliski islamu. Muslimani i Evropljani koji nisu pripadnici te religije, mogu doprinijeti tome da propaganda i teror ISIL-a nemaju željeni uspjeh. To i jeste cilj terorista, da posvađaju muslimane i ljude drugih religija.
Kako vidite ulogu medija u širenju mržnje prema islamu?
– Ja smatram da „mediji“ u ovom slučaju nisu kategorija koja je značajna ili smislena. Bez dileme da ima medija koji su direktno usmjereni protiv islama, ali isto tako ima onih čija je obaveza da ljudima objasne neke stvari kao takve, kakve one zapravo i jesu. Ima i onih medija koji se uopće ne bave tim temama, ne bih da generalizujem jer to nema smisla.
U vašim tekstovima pišete da se o konzervativnoj ideji upotrebe vojske unutar zemlje radi borbe protiv terorizma uopće ne bi trebalo razmišljati. Zašto tako mislite?
– Njemačka ima odlično opremljene i obučene policajce čiji je zadatak oduvijek bio da se brinu za unutrašnju sigurnost. Vojska je tu da odbrani zemlju. U Njemačkoj ta podjela zadataka ima i historijske razloge, a zadaci savezne vojske se navode i u Ustavu. I sada u nekim slučajevima vojska može pomoći policiji unutar zemlje i ne vidim razloga zašto bi se tu nešto mijenjalo.
Šta se, po vašem mišljenju, u društvu mora promijeniti da Evropljani-nemuslimani počnu gledati na islam kao na
religiju mira?
– To će se samo promijeniti ako dijalog između muslimana i onih koji to nisu bude jači. Također, muslimani moraju nastaviti da se jasno distanciraju od radikala. Kolikogod to bilo nezgodno i dosadno, muslimani moraju uraditi sve što je u njihovoj mogućnosti da ubicama ISIL-a, Al-Kaide ili Boko Harama ne dopuste da objašnjavaju šta je zapravo islam, nego da oni to rade.

balkans.aljazeera.net