Vakcinacija – zaštita ili opasnost po zdravlje


Dok zdravstveni radnici vakcine smatraju ključnim u prevenciji zaraznih bolesti, sve je više roditelja koji odbijaju vakcinisati djecu.
Emina i Muamer Mehanović iz Kaknja roditelji su čiji je osmogodišnji sin Azur prije mjesec dana izgubio životnu bitku. Rođen je zdrav, a mjesec po rođenju primio je drugu dozu vakcine protiv hepatitisa B, nakon čega je došlo do komplikacija.
„Spavao je duže od četiri sata i nismo ga mogli razbuditi, a potom je dobio grčeve i stomačić je bio nadut. Odveli smo ga pedijatrici koja ga je pregledala dan ranije i dozvolila da primi vakcinu. Uputila nas je u Kantonalnu bolnicu u Zenici, a nakon što mu se stanje dodatno pogoršalo prebačeni smo na Klinički centar u Sarajevu“, prisjeća se Emina Mehanović.
U toku boravka u zeničkoj bolnici dječak je doživio kliničku smrt, bio je u komi, zatajili su mu bubrezi i dobio je
sepsu.
U dokumentaciji iz zdravstvenih ustanova je navedeno da se radi o postvakcinacijskoj reakciji, da su promjene počele nakon primanja vakcine i da dijete nema nasljednih bolesti.
Cijeli život u kolicima sa teškim dijagnozama
Sa šest mjeseci, nakon dugog i teškog oporavka Azur je došao kući, a roditelji, prepušteni sami sebi, morali su se boriti dalje.
„Borili smo se sve ove godine da naš dječak prohoda, ali to se nije desilo, veliki napredak je bio kada je propuzao. Nije mogao pričati, ali naučio je nekoliko riječi“, prisjeća se Mehanović.
Finansijski je bilo teško sve izdržati, Azurov otac nije dugo radio, majka se morala brinuti o dječaku, izdržavali su ih roditelji, dok Azur nije počeo primati invalidninu.
Uz pomoć Udruženja roditelja teško bolesne djece u BiH otišli su u Beograd na pregled kod neuropedijatra iz Rusije.
„Kada je vidio njegove nalaze doktor nije mogao vjerovati da dječak izgleda sasvim normalno. Slali smo uzrok Azurovog urina u Pariz i potvrđeno nam je da u njegovom organizmu postoji veća količina žive. Zbog materijalne situacije nismo se mogli upustiti u dalje pretrage“, pričaju roditelji.
‘Pedijatrica molila da je ne tužimo’
Doktorica koja je odobrila Azurovu vakcinaciju sada je u penziji.
„Ona je bila i moj pedijatar, nisam imala povoda da budem sumnjičava u njenu odluku da se moje dijete vakciniše. Nakon svega što se desilo ona je molila da je muž i ja ne tužimo.
Otišli smo kod advokata, koji je ostavio kod sebe papirologiju koju smo imali. Nakon nekoliko dana pozvao nas je i rekao da on zastupa Dom zdravlja. Za sve ostale pokušaje da dokažemo kako je moj sin obolio greškom doktora nismo imali finansijskih sredstava, na tome se završilo“, kazala je Mehanović.
Kako je vrijeme prolazilo, nove dijagnoze su se redale, od povišenog pritiska do pojave epileptičnih napada. U zadnja tri mjeseca Azurovog života njegovo stanje se pogoršalo i kratko nakon toga je preminup.
„Imam djevojčicu od dvije godine, zdrava je i nismo je vakcinisali, niti ćemo ikada. Potpisala sam prije poroda da ne želim da primi niti jednu vakcinu“, priča Mehanović.
U BiH pada stopa vakcinisane djece i povećava se rizik od zaraznih bolesti. Roditelji samoinicijativno prestaju vakcinisati djecu zbog sumnje u moguće komplikacije nakon vakcinisanja, na koje zdravstveni sektor ne daje adekvatan odgovor.
Iz Federalnog zavoda za javno zdravstvo kažu da im nisu dostupni podaci o broju vakcinisanih.
Antivakcinalni lobisti
„Vakcinisanost djece je u padu zbog straha roditelja od komplikacija vakcinacije. Smatraju da njihovo dijete nije u realnoj opasnosti od bolesti protiv kojih se vakciniše i zbog toga se ne osjećaju obaveznim da ga vakcinišu. U prikupljanju informacija skloni su akceptirati samo one koje govore o opasnostima i negativnim iskustvima i na osnovu toga formiraju svoje mišljenje. Dalji razlog pada stope vakcinisanosti je nepovjerenje u državni sistem u bilo kom segmentu, pa tako i u zdravstvu“, kazala je pedijatrica Evelina Čehajić.
Na pitanje zašto roditelji ne žele vakcinisati djecu i postoji li opravdan strah od vakcinacije, doktor Sanjin Musa, iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH odgovara:
„Razlozi zašto pojedini roditelji oklijevaju s vakcinacijom djece dio su šireg društvenog fenomena, a vezani su uz tendenciju ka promjeni percepcije rizika, gdje se bolesti koje se mogu prevenirati cjepivom smatraju manje opasnim ili s niskom učestalosti, neopravdan strah od cjepiva, skepticizam i nepovjerenje prema državnim ustanovama i farmaceutskoj industriji, izostanak adekvatne medijske potpore, bilo zbog potrage za senzacionalizmom ili nedovoljne edukacije novinara kada je riječ o temama vezanim za zdravstvo, i konačno djelovanje antivakcinalnih lobista, prije svega na internetu i društvenim mrežama. Pod pojmom antivakcinalni lobista podrazumijeva se osoba uglavnom bez formalnog medicinskog ili farmaceutskog znanja, koja koristi medije za širenje pseudoznanstvenih podataka i anegdotalnih dokaza, osporavajući zvanična medicinska stajališta.“
Utvrditi uzrok komplikacija
Predsjednica Udruženja roditelja teško bolesne djece u BiH Jagoda Savić kaže kako je ovo udruženje prvo definiralo način utvrđivanja postvakcinacijskih reakcija i naglašava kako je sramotno što zdravstvo to nije uradilo prije njih.
„Nakon 14 godina napokon su definisane četiri radnje kojima se dokazuje uzročno-posljedična veza između vakcinacije i bolesti. Doktori i zvanične institucije su trebale da sa ovim izađu u javnost, a ne mi. Voljela bih pitati doktora Musu zašto malom Azuru nije urađena genotipizacija kada je dobio sepsu, nekoliko dana nakon što je primio drugu vakcinu protiv hepatitisa B“, kazala je Savić.
Ona naglašava da u interesu udruženja nije da se djeca ne vakcinišu.
„Naprotiv, mi imamo tri javna interesa. Prvi je da se djeca zaštite od zaraznih bolesti. Drugi interes je da se raskrinkaju ljekari koji obmanjuju javnost u vezi sa bazičnim medicinskim činjenicama i treći interes je da se takvi ljekari sankcionišu, jer će tako svi drugi ljekari koji sakrivaju postvakcinacijske komplikacije i koji bi ih sakrivali u budućnosti biti spriječeni da to više ne rade, da ne obmanjuju roditelje i kompletnu javnost“, zaključila je Savić.
Kvalitet vakcina
Vakcine koje imaju dozvolu Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH za stavljanje u promet proizvode se u zemljama EU-a ili u državama regiona.
„Postoje vakcine koje se proizvode tako što se DNK materijal zasijava na podlozi od kvasca da bi se proizveo virus i dešava se da proizvođač takve vakcine ne navodi u deklaraciji je li DNK materijal ljudski ili životinjski i vi ne znate šta svome djetetu dajete. Razlog tome je što državna Agencija za lijekove ne posjeduje opremu koja vrši biološku identifikaciju. Sposobni su odrediti stepen čistoće vakcine, ali ne i one komponente koje nisu navedene u deklaraciji“, kazala je Savić.
Iz ove Agencije kažu da sve vakcine koje na osnovu dozvole za stavljanje u promet ulaze u BiH, podliježu kontroli kvaliteta, i tek nakon ispunjavanja ranije odobrenih zahtjeva, idu na tržište.
Postoje prijave neželjenih dejstava nakon vakcinacije, ali u Agenciji navode da njihov broj nije značajan u odnosu na broj prijava neželjenih dejstava na druge lijekove.
„Napominjemo, da su određena neželjena dejstva vakcina očekivana, i opisana u odgovarajućem uputstvu za pacijenta. Moramo biti svjesni činjenice da su nas vakcine, odnosno imunizacija, spasile od teških bolesti i epidemija. Odsustvo imunizacije stanovništva nosi veliki rizik od epidemija. U poređenju sa navedenim, pojedinačni slučajevi neželjenih dejstava vakcinacije predstavljaju manji rizik od onog proisteklog iz odsustva imunizacije“, kaže Aleksandar Zolak, direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.
On naglašava da ovakav pristup ne znači bezrezervno uključivanje vakcina u kalendar imunizacije i da se mora znati zašto je neka vakcina u kalendaru, ili zašto nije. Za ovo pitanje su entitetska ministarstva nadležna za poslove zdravlja, kao i za uvoz vakcina za koje Agencija nije dala dozvolu za stavljanje u promet (neregistrovane vakcine).
Nedovoljno istražena oblast
Sabina Silajdžić, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, majka je šestero djece i odlučila je da ih neće vakcinisati, a kao razlog svoje odluke ona navodi da je vakcinacija nedovoljno istažen fenomen sa medicinskog aspekta.
„Pitanja vezana za sigurnosne aspekte vakcina, tj. rizike koje vakcine involviraju ostaju i dalje otvorenim pitanjima tj. predmetom daljnjih istraživanja. Opservirajući naučne studije koje analiziraju efekte, efektivnost i rizike od vakcinacije odnosno pojedinačnih vakcina, počev od rizika različitih oboljenja pa sve do ozbiljnih nuspojava koje mogu rezultirati i čitavim spektrom neuroloških poremećaja, odlučili smo ne podvrgavati vlastitu djecu eksperimentu neistražene fenomenologije vakcinacije. Istina, postoji bitna razlika između pojedinačnih vakcina te pojedine vakcine su mnogo više problematične i rizične poput MMR vakcine, oralnog polija, dok s druge strane efektivnost vakcina ostaje i dalje predmetom istraživanja te brojne imunološke studije ukazuju na narušavanje imuniteta vakcinisane djece.
Bez imalo dvojbe Silajdžić smatra kako vakcine ne predstavljaju potpuno bezazlen, niti trajni vid imunizacije.
„Vakcinacija predstavlja daleko kompleksniji i rizičniji vid imunizacije od onog kakvim se želi predstaviti u javnosti od strane meritornih javnih zdravstvenih institucija. Treba istaći da od vakcine do vakcine, stepen rizika pojava različitih zdravstvenih komplikacija, kao i dugotrajne učinkovitosti (efektivnosti) varira“, kazala je Silajdžić.
Informacije o rizicima
U Udruženju roditelja teško obojele djece BiH postoji 119 slučajeva djece koja imaju lakše ili teže komplikacije nakon primljene vakcine.
Kako bi ih bilo što manje potrebno je da roditelji imaju pravo na informacije o svim rizicima vakcinacije.
„U osnovi ovog problema leži neadekvatan nivo znanja i posvećenosti javnih zdravstvenih ustanova i djelatnika ovoj problematici što za posljedicu ima nedovoljnu informisanost roditelja zvaničnim putem. Često, pedijatri nisu kadra dati adekvatne odgovore na brojna pitanja koje im roditelji osnovano postavljaju, pa čak često i posve ignoriraju prisutnost rizika i kompleksnost vakcinacije. Kao krajnja konsekvenca prethodno navedenog, stvara se nepovjerenje između roditelja i institucije ljekara. Roditelji su često prepušteni da lutaju u moru informacija“, smatra Silajdžić.

balkans.aljazeera.net