Vanzemaljski život ”tamo negdje” je zapravo naša planeta Zemlja?


Šta nas je naučilo pronalaženje bakterije GFAJ-1 u Kaliforniji. Postoji velika mogućnost da na drugim planetama postoji nekakav organizam.
Ni simpatični glavonja E.T., ni ljigavi „Osmi putnik“, ni tajanstveni posjetilac iz Oblasti 51 – najopipljiviji vanzemaljac kojeg je čovječanstvo ikad upoznalo je bakterija nimalo romantičnog naziva GFAJ-1, i sa jednom jedinom „super moći“: mogućnosti da raste hraneći se smrtonosnim arsenom. Umesto, kao sva „normalna“ bića na planeti – fosforom.Dok pomalo razočarano čovječanstvo, ali i pokoji naučnik, kritikuju Američku svemirsku agenciju (NASA) zbog „zavođenja javnosti“ i spektakularnih najava koje se – barem po shvatanjima nas laika – nisu ostvarile, pesimisti će primjetiti da se sada samo potvrđuje ono što su oni oduvek pričali: život, ponekad, može da bude otrovan…
Ironija je, ipak, jasna: tumarali smo kosmosom više od pola vijeka, slali u njega svemirske brodove, sonde i satelite, životinjsku i ljudsku posadu, diskove i projekcije „Bijelog anđela“, palili kompjutere i osluškivali svemir u nadi da će nam se neko (ili nešto) javiti… A sve što je bilo potrebno je da uputimo „misiju“ na – Zemlju!
Otkriće koje je već promjenilo naučno poimanje „života negdje tamo“ dogodilo se u otrovnom jezeru Mono u Kaliforniji.
Ono je, zbog činjenice da je puno alkala, veoma slano i potpuno odvojeno od bilo kakvog izvorišta sviježe vode, oduvijek zanimalo istraživače, ali je tek ove godine iz njegovog blata izvučen naš „vanzemaljski“ prijatelj.
Mikrob u obliku krompira, na prvi pogled nije ni po čemu poseban. Ali, on može da prosto buja u arsenu, pa čak i da taj otrov ugradi u svoj DNK.
– Ako nešto može da živi i da preživi na tako otrovnoj lokaciji, to znači da postoji nada, i to velika, da na drugim planetama, koje nisu nimalo nalik našoj, postoji nekakav život – saželi su „važnost“ ovog otkrića na konferenciji NASA.
Astrobiolog Felisa Volf-Sajmon dodala je da je uvijek vjerovala u pravilo da za sva pravila postoje izuzeci. A ovo pravilo bilo je, smatralo se, neoborivo: sav život na Zemlji gradi se na šest „cigli“: ugljenik, vodonik, azot, kiseonik, fosfor i sumpor.
Zanimljivo je da su u Periodnom sistemu elemenata fosfor i arsen veoma bliski: jedan ispod drugog. Fosfor nosi atomski broj 15, a arsen 33.
To upućuje da su hemijski veoma slični, ali se njihova „dobrobit“, odnosno „otrovnost“, ne mogu mjeriti. Ili, barem, dosad nisu mogle.
Pitanje koje u danima poslije proslave „velikog otkrića“ nije postavljeno je – kuda dalje? Da li će se sljedeće misije u svemir vratiti na mjesta na kojima smo već bili, i koja smo unaprijed otpisali kao „nepogodna za život“?
Ili ćemo samo tražiti dalje, u nadi da se negdje, pa bilo to i na otrovnom Merkuru, krije neki organizam?
Samo, to možda neće biti miroljubiva bakterijica.

freshpress.info