Život u Švedskoj nešto što se mora doživjeti!


“Ovdje nema spontanosti u smislu odlaska na kavu ili nekakvo druženje, nego se sve mora unaprijed dogovarati i ljudi si moraju rezervirati vrijeme. U gradu se oko 18 sati zatvara puno dućana i većina je u to doba kod kuće, a ulice su poluprazne. To su neke stvari koje čovjeku nekad nedostaju, ali srećom, imamo nekoliko hrvatskih prijatelja pa se uspijevamo držati hrvatskih običaja i osjećati se kao doma”, objašnjava Tomislav Čosić, 28-godišnjak iz Zagreba koji je po zanimanju stručni prvostupnik ekonomije, a iz glavnog grada Hrvatske je otišao na jug Švedske, u Helsingborg, prenosi portal Nasiljudi.hr

O odlasku sam počeo razmišljati kada sam shvatio kolike su ustvari male šanse da ostvariš normalan i pristojan život u Hrvatskoj. Djevojka i ja smo željeli započeti zajednički život i kada smo počeli računati koliki bi nam bili mjesečni troškovi (stan, hrana, režije), shvatili smo da bismo s prosječnim hrvatskim plaćama jedva pokrili sve tekuće troškove (tu naravno ne pričamo o nikakvom ˝luksuzu˝ poput odlaska na večeru, kupovine nekakve odjeće, nekakav izlet i sl.). Ono što me je također smetalo je nesposobnost naših političara da učine išta dobro za državu i građane. Potkradaju državu već 25 godina i rijetko tko bude osuđen, ali se zato bez ikakvih problema udara na građane i nad njima provodi strogoća.

Hrvatski poslodavci jako vole iskorištavati radnike i sam sam imao prilike osjetiti to na svojoj koži. Rijetko tko cijeni i poštuje radnike i jako je malo onih kojima je stalo do toga kako se radnik osjeća na radnom mjestu. Većina se vodi politikom – ako nećeš ti, ima tko hoće zato jer imamo toliko nezaposlenih da ljudi pristaju na sve samo da rade, a tvrtke to jako dobro koriste i izrabljuju radnike. Nakon završetka fakulteta sam šest mjeseci tražio posao da bih na kraju završio na stručnom osposobljavanju gdje sam godinu dana radio za 1.600 kuna mjesečno. Ne moram uopće spominjati kolika je ta mjera za zapošljavanje bila apsurd, a koliko je tvrtki iskorištavalo besplatnu radnu snagu. Cijela ta situacija je bila još jedan razlog koji mi je pomogao da se odlučim na odlazak u inozemstvo, prenosi portal Nasiljudi.hr

Preselili smo se početkom siječnja ove godine, a odabrali smo grad Helsingborg koji se nalazi na jugu Švedske

Imali smo nekoliko poznanika koji žive i rade u Švedskoj pa smo na taj način došli do nekih informacija. Dobili smo uvid u to koji su poslovi traženi, kolike su prosječne plaće i troškovi i shvatili smo da se u Švedskoj živi puno bolje i bezbrižnije nego u Hrvatskoj. Najbitnije je bilo to da smo te informacije dobili iz prve ruke i iz povjerljivih izvora, što nam je naravno ulijevalo dodatno samopouzdanje i sigurnost. Naš prvotni plan jest bio odlazak naslijepo jer smo donijeli čvrstu odluku da idemo probati pod bilo koju cijenu. Mjesecima smo štedjeli, upisali tečaj jezika, učlanili se u razne grupe i pribavljali što više informacija, prijavljivali se na poslove i tražili smještaj. Tako je moja djevojka odradila jedan Skype intervju i dobila posao u struci u Helsingborgu i zato smo se odlučili preseliti baš u taj grad. Inače smo bili odlučili da ćemo tražiti poslove u južnom dijelu Švedske, tako da se Helsingborg odlično uklopio u naše planove. Smještaj smo isto poprilično dugo tražili, ali uspjeli smo još iz Hrvatske pronaći jednu sobu u dijeljenom stanu.

Ja radim za jednu američku tvrtku već neko vrijeme i radim posao u struci, tako da sam vrlo zadovoljan. Uzimajući u obzir moj opis posla i radne zadatke, može se reći da radim posao projekt menadžera. Komuniciram s klijentima i provodim već prethodno dogovorene projekte, odnosno dogovaram detalje oko samog razvoja, koordiniram nekoliko timova unutar tvrtke te se brinem da se stvari odvijaju kako treba i da sam projekt bude isporučen na vrijeme. Ono što sam doživio na svom radnom mjestu je totalna suprotnost onoga što se događa u Hrvatskoj. Nema negativnog pritiska od strane šefa, on nam pomaže u svakodnevnim aktivnostima. Radim s ljudima iz različitih dijelova svijeta i svi uživaju jednako poštovanje, potiče se timski rad i dijeljenje informacija, svaki radnik se cijeni i tako se odnose prema tebi, prenosi portal Nasiljudi.hr

U Švedskoj se jako poštuju ugovori i sve stavke i prava, tako da nema uopće pomisli da bih netko nekoga izigrao ili mu prešutio, odnosno uskratio neke povlastice. Ukoliko i slučajno dođe to toga, radnici su učlanjeni u vrlo jake sindikate koji onda preuzimaju cijeli slučaj i bore se za prava radnika. Također postoji mogućnost mjesečnog uplaćivanja osiguranja koje ti u slučaju gubitka posla isplaćuje 80 posto plaće, tako da možeš bez stresa tražiti dalje novi posao. Vikende ne radim, a ukoliko se rade prekovremeni sati, sve se ispoštuje onako kako piše u ugovoru. Plaća sjeda krajem mjeseca za tekući mjesec i sjeda točno u određeni dan, uglavnom nema iznimke. Šveđani su osjetljivi po tom pitanju i ako se slučajno dogodi neka odgoda, odmah dižu strku i bune se. Također se potiče zdrav život i rekreacija, tako da ti tvrtke dodatno plaćaju članarine u teretani, treninge u nekom klubu ili što god već pridonosi tvojem fizičkom zdravlju. Tek kada počneš raditi i na svojoj koži iskusiš neke stvari, shvatiš kolika je to ogromna razlika u odnosu na Hrvatsku i ne vjeruješ da takvo što postoji.

Država nudi besplatno učenje jezika te na taj način omogućuje svim imigrantima što bolju integraciju u društvo. Trenutno i sam pohađam te satove koji mogu biti prilično korisni, ali ipak ostaje na pojedincu koliko se želi angažirati da bi savladao jezik. Također postoje određene radionice gdje se može doći i razgovarati s ljudima s ciljem poboljšanja govora. Kada sam došao, odmah sam se išao prijaviti na burzu rada, a kako nisam znao jezik angažirali su hrvatskog prevoditelja s kojim sam obavio prijavu. Ima jako puno poslova koji se nude, ali na kraju je slično kao i kod nas, neće ti puno pomoći ukoliko se sam ne potrudiš.

Porezni sustav funkcionira tako da se svaki mjesec obračunava porez na bruto plaću i na kraju fiskalne godine porezna uprava sve obračuna umjesto vas, pošalje obračun na kućnu adresu i nakon toga se vi ili složite s tim ili zahtijevate određene promjene. Švedska je primila puno izbjeglica i to se osjeti kada prolazite gradom, a mnogo tih ljudi koristi socijalnu pomoć koju dobivaju pod uvjetom da pohađaju sate jezika. Država im nudi doista puno olakšica i mogućnosti kako bi se integrirali u društvo, ali dosta njih jednostavno iskorištava trenutnu situaciju. Zbog toga vlada najavljuje da će postrožiti uvjete, već su počeli odbijati nove izbjeglice, a uskoro će početi i vraćati određeni broj već postojećih, prenosi portal Nasiljudi.hr

Odlazak u Švedsku se pokazao stvarno odličnim i mogu reći da nam je stvarno lijepo ovdje. Mi inače volimo putovati tako da nam je bilo super upoznati novu kulturu, ljude, običaje, obići malo skandinavske gradove i nacionalne parkove i slično. Švedska je lijepa zemlja i ima dosta toga za vidjeti, probati, iskusiti. Mi smo na jugu zemlje tako da nije toliko strašno kada dođe zima, ali snijeg ipak padne, temperature budu dosta ispod nule, a vrlo je neugodan hladan vjetar koji često puše s obzirom da živimo u gradu na moru. Ono što mi nedostaje je definitivno količina sunca i lijepog vremena, to je nešto čega ima jako malo u Švedskoj.

– U Hrvatsku prosječno putujem svaka tri mjeseca zato što se pronađu stvarno povoljni direktni letovi iz Kopenhagena za Zagreb. Ne razmišljamo trenutno o povratku u Hrvatsku za stalno zato što se tek nakon godine dana smjestiš kako treba, središ si život ovdje i nema smisla sada sve to napustiti i vratiti se. Imamo jako puno mogućnosti ovdje i napokon živimo punim plućima, neopterećeni problemima koje bi imali u domovini. Naravno, opcija povratka nikad nije isključena, a hoćemo li se vratiti za koju godinu ili ostati ovdje, to još ne znamo. Osjećaj nostalgije i čežnje za domovinom, obitelji i prijateljima je prisutan i javlja se s vremena na vrijeme, ali česti odlasci u Hrvatsku, Skype pozivi i posjete prijatelja i obitelji uvelike pomažu u tome. Podrška obitelji i prijatelja u svemu tome isto igra veliku ulogu kod prilagodbe u novoj sredini.

Izvor: portal Nasiljudi.hr