Znanstvenici su upravo uspjeli pročitati što piše u spaljenom biblijskom svitku. Otkriće je golemo


Prije gotovo pola stoljeća, arheolozi su u kovčegu pronašli spaljeni, drevni svitak, bilo je to u sinagogi na zapadnoj obali Mrtvog mora. Grumen karboniziranog pergamenta nije se mogao niti otvoriti, niti pročitati. Znanstvenici su ga mogli jedino očuvati u nadi kako će se jednog dana pojaviti nove tehnologije pomoću kojih će se moći pročitati što na svitku piše.
Na Sveučilištu Kentucky, računalni znanstvenici upravo su usavršili takvu tehnologiju, piše The New York Times. Stručnjaci su, u suradnji s biblijskim učenjacima iz Jeruzalema, uspjeli pomoću računala razmotati digitalnu sliku svitka. Ustanovili su da se na njemu nalazi fragment identičan Masoretskom tekstu hebrejske biblije, koji je star oko 2000 godina.
Tekst, koji je rekonsturiralo računalo iz digitalne slike neotvorenog svitka, je nevjerojatno jasan i čitak. Dok je pozadina svitka crna i oštećena. “Ni u najluđim snovima nismo se nadali da će nešto od svega ispasti”, rekla je voditeljica Projekta svici Mrtvog mora, Pnina Shor, čiji projekt djeluje pri Izrelskoj upravi za antikvitete. Učenjaci kažu kako ova nevjerojatna, nova tehnika može omogućiti da se pročitaju i ostali svici koji su toliko lomljivi da ih je nemoguće odmotati.
Prva dva poglavlja Levitskog zakona
Sadržaj svitka su prva dva poglavlja Levitskog zakonika, sadrži suglasnike, rani hebrejski tekstovi nisu sadržavali samoglasnike. Ono što je napisano identično je Masoretskom tekstu, mjerodavnoj verziji hebrejske biblije, koja se često koristi kao baza za prijevode Starog zavjeta u protestantskim biblijama. Svici pronađeni na obalama Mrtvog mora pisani su vrlo sličnim verzijama kao i Masoretski tekstovi, s vrlo malo razlika.
Tekst u svitku koji je pronađen u iskopini Ein-Gedi prije nekoliko desetljeća nema niti jednu razliku, tvrdi Emanuel Tov, stručnjak za svitke s Mrtvog mora na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. “Nikad nismo pronašli nešto ovako frapantno, ovo je najraniji dokaz identične forme srednjevjekovnog teksta”, rekao je dr. Tov. Stručnjaci tvrde kako je zahvaljujući novoj metodi moguće pročitati i druge drevne svitke, kako one s obale Mrtvog mora tako i 300 pougljenih iz Ercolanea, grada podno Vezuva, koji je uništen u erupciji 79 godine nakon Krista.
Oko svitka iz Ein-Gedija javljaju se kontradiktorni dokazi. Kemijski nalazi izotopa ugljena ukazuju da je svitak kopiran oko 300. godine. No stil drevnog teksta pokazuje kako je nastao oko 100 godine nakon Krista. “Sa sigurnošću možemo ustanoviti starost ovog svitka, između 50. i 100. godine”, napisala je Ada Yardeni, stručnjakinja za hebrejsku paleografiju, u stručnom članku za časopis Textus. I dr. Tov zbog paleografije zastupa teoriju da je svitak nastao u prvom stoljeću.
Virtualno odmatanje drevnih svitaka
Cijeli podvig rekonstrukcije teksta omogućio je softverski programi koje je razvio W. Brent Seales, računalni stručnjak sa Sveučilišta u Kentuckyju. Inspiraciju je pronašao u nadi da će moći pročitati mnoge spaljene svitke iz talijanskog Ercolanea. Dr. Seales je posljednjih 13 godina radio na omogućavanju čitanja teksta unutar drevnih svitaka.
Metode poput CT skeniranja mogu razabrati mrljice tinte unutar spaljenog svitka, no kada se nalazi mnoštvo slova s takvim metodama zapis ostaje nečitljiv ukoliko se svako slovo ne može spojiti s površinom na kojoj je napisano. Dr. Sales je shvatio da se prvo mora rekonstruirati površina na kojoj se pisalo, da bi se potom na nju vratila slova. Uspio je rekonsturirati strukturu sloja po sloja papirusa na svitku iz Ercolanea 2009. godine.
Od tada je razvio metodu koju je nazvao virtualno odmatanje, kako bi modelirao površinu drevnog svitka u formi mreže sitnih trokuta. Računalo može povećavati svaki trokut sve dok virtualna površina ne odgovara onoj stvarnoj unutar svitka. Mrljice od tinte tada se postavljaju na njihovo mjesto, a računalo zatim razvije tu trodimenzionalnu strukturu u dvodimenzionalnu plahtu.
Zapanjeni kvalitetom slike
Na svitak iz Ein-Gedija skrenula mu je pozornost dr. Shor. Njezin kolega Sefi Porat koji je radio na iskopavanju sinagoge 1970., pripremao je finalnu publikaciju o pronalascima. Zamolio je dr. Shor da skenira svitak i ostale artefakte kako bi u projektu predstavio slike svih materijala, tada joj je pokazao kutiju punu spaljevina. “Rekla sam kako ne možemo ništa učiniti, jer naš sustav ne radi s takvim komadima”, kazala je Shor. No spremila je spaljeni svitak jer je uz njega dobila i druge predmete koji su se mogli skenirati u visokoj rezoluciji.
Dr. Shor je skenirala spaljeni svitak s napravom dostupnoj u slobodnoj prodaji, koja koristi rendgensku tehniku na mikroračunalu, takve se naprave koriste za skeniranje bioloških tkiva u visokoj rezoluciji. Kako je poznavala rad dr. Sealesa poslala mu je snimku koju je dobila i zamolila ga da je analizira.
Oboje su se iznenadili kada su dobili jasan i čitljiv tekst nakon nekoliko pročišćavanja slike. “Bili smo zapanjeni kvalitetom tih slika, mnogi dijelovi su čitljivi kao kod neoštećenih svitaka s Mrtvog mora”, rekao je Michael Segal, biblijski učenjak na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, koji je pomogao pri analiziranju teksta.
Iskopavanje knjižnice s davno izgubljenim djelima
Iako su neki zapisi i prije označeni kao antički predmeti “rukopis iz Ein-Gedija predstavlja prvi teško oštećen, tintom ispisan svitak koji je neinvanzivno odmotan i identificiran”, napisali su Seales i njegovi kolege u časopisu Science Advances.
Karbonizirani svici iz Ercolanea bili su manji dio znatno veće biblioteke u velikoj vili, koja je vjerojatno pripadala puncu Julija Cezara, Luciusu Calpurniusu Pisou, rekao je Richard Janko, klasični učenjak sa Sveučilišta Michigan.
Veći dio vile još nije otkopan, a njezina knjižnica mogla bi sadržavati davno izgubljena djela rimske i grčke literature. Uspješno čitanje samo jednog svitka iz Ercolanea, metodom dr. Sealesa ubrzala bi iskopavanje ostatka Pisove vile.

telegram.hr