Kako teče razvoj govora do šeste godine


Mnogi se roditelji pitaju kada, kako i koje riječi njihovo dijete treba izgovoriti. To se ne odnosi samo na riječi, nego i na aktivnosti koje dijete treba u određenoj dobi učiniti.

Tokom govorno-jezičkog razvoja počinjemo uočavati “pogrešan” izgovor, “zapinjanje” u govoru ili “gutanje” riječi te govor tada postaje vrlo nerazumljiv.

Evo kako se kod djeteta trebaju razvijati govorno-jezičke sposobnosti, šta je dopušteno u određenoj dobi, a šta više nije.

Do druge godine

  • Dijete treba poticati da proizvodi samoglasnike, te da ih spaja; tako dobivamo M i A – MA; T i A – TA; P i A – PA.

  • Treba poticati pokušaje uspostavljanja kontakta očima koji je povezan s govorom.

  • Treba oponašati smijeh djeteta i izraze lica.

  • Treba učiti dijete da oponaša akcije, uključujući pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da dajemo poljupce.

  • Govoriti djetetu kada ga kupamo, hranimo i odijevamo šta radimo, gdje ćemo ići, šta ćemo raditi kada dođemo na to mjesto i koga ćemo vidjeti.

  • Prepoznavati boje.

  • Prebrojiti neke predmete.

  • Treba se koristiti gestama kao da mašemo “pa – pa”.

  • Treba poticati onomatopeje – izgovoriti “vau – vau” i pokazati sliku psa, “mijau” i pokazati sliku mačke.

  • Poticati pokušaj komunikacije.

  • Treba mnogo čitati djetetu, jer ponekad samo čitanje jednostavno opisuje slike koje se nalaze u slikovnici tako da te slike prate pisane riječi.

Od druge do četvrte godine

  • Trebamo se koristiti “dobrim govorom” koji je čist i razgovijetan, jer tako služimo djetetu kao model.

  • Ponoviti to što je dijete reklo, tako da ono shvati da ste ga razumjeli. Ako dijete traži sok, recite: “Imam soka.”, “Želiš li sok od jabuke?”

  • Treba pomoći djetetu da razumije i da može pitati, treba se igrati igre “da” i “ne” te pitati dijete “Jesi li ti dječak?”, “Mogu li mačke letjeti?”.

  • Poticati izbor: “Želiš li jabuku ili breskvu?”, “Želiš li obući svoju crvenu ili plavu košulju?”

  • Proširivati vokabular djeteta, što uključuje i imenovanje dijelova tijela te prepoznavanje šta se radi s određenim dijelom – “To je moj nos. Njime mogu mirisati cvijeće.”

  • Pjevati jednostavne pjesmice i recitirati ih tako da se osjeti ritam i uzorak govora.

  • Treba naučiti dijete da počne smještati poznate stvari u kategorije, tada dijete treba izdvojiti neku stvar i reći njen naziv i kako se upotrebljava: “To je moja lopta. Ja njome igram nogomet.”

  • Pokazivati fotografije poznatih ljudi i mjesta te ih opisivati.

Od četvrte do šeste godine

  • Kada dijete počinje razgovor, posvetite mu punu pažnju.

  • Pazite da imate pažnju djeteta i prije nego što progovorite.

  • Poticati sve pokušaje da se govori, pokažite da razumijete riječ ili frazu.

  • Treba zastati poslije govora, jer tako dijete ima priliku nastaviti konverzaciju.

  • Treba proširivati vokabular, predstaviti novu riječ te ponuditi njeno objašnjenje ili je upotrijebiti u kontekstu koji je lakše razumljiv.

  • Treba razgovarati o vremenskim i prostornim odnosima: prvi, srednji, zadnji, lijevo, desno te o opozicijama: gore – dolje, upaljeno – ugašeno.

  • Pomoći djetetu da prati dvije ili tri naredbe: “Idi u sobu i donesi mi medu.”

  • Televizija ponekad može biti korisna – dok dijete gleda televiziju treba ga navesti da pokuša pogoditi šta bi se sljedeće moglo dogoditi, razgovarati o likovima u crtanom filmu – jesu li sretni ili tužni, tražiti da vam prepriča šta se dogodilo, možete čak i odglumiti cijelu scenu te izmisliti drugačiji kraj.

  • Iskoristiti dnevne aktivnosti – u kuhinji dijete treba poticati da imenuje stvari kojima se koristimo te to činiti i u drugim prostorijama. Razgovarajte o jelu u tanjuru, boji, okusu, otkud hrana dolazi, je li zdrava, šta dijete voli jesti, a šta ne voli, ko će pospremiti stol nakon jela.

 

Izvor:Avaz.ba