Analiza / Project Syndicate: Dolazi kraj liberalnog svijeta, populisti preuzimaju moć


Kada je poslije skoro hiljadu godina, govorio je filozof i pisac Voltaire, nestalo sveto rimsko carstvo nije bilo sveto, ni rimsko niti carstvo.

Danas, nekih dva i po vijeka kasnije problem, da parafraziramo Voltera jeste to što izbalansirani liberalni svjetski poredak nije ni liberalan niti je svjetski niti je poredak, piše Project Syndicate.

Sjedinjene Američke Države, blisko sarađujući s Ujedinjenim Kraljevstvom i drugima, uspostavile su liberalni svjetski poredak nakon Drugog svjetskog rata. Cilj je bio da se osigura kako se nikada neće ponoviti takvi uvjeti kakvi su doveli do dva svjetska rata u tri decenije.

U tom cilju, demokratske zemlje su se zalagale za stvaranje međunarodnog sistema koji je bio liberalan u smislu da se zasniva na vladavini prava i poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Ljudska prava su trebala biti zaštićena. Sve to se primenjivalo na cijelu planetu. U isto vrijeme, učešće je bilo otvoreno za sve i dobrovoljno. Institucije su izgrađene da promovišu mir (Ujedinjene nacije), ekonomski razvoj (Svjetska banka) i trgovinu i investicije (Međunarodni monetarni fond i koje godine kasnije Svjetska trgovinska organizacija).

Sve ovo i više, podržavala je ekonomska i vojna moć SAD, mreža saveza širom Evrope i Azije i nuklearno oružje koje je služilo za odvraćanje od agresije. Liberalni svjetski poredak je stoga bio zasnovan ne samo na idejama koje su prihvatile demokratije, već i na vojnoj moći.

Liberalni svjetski poredak je izgledao kao robustniji nego ikada sa završetkom Hladnog rata i kolapsom Sovjetskog Saveza. Ali, danas, četvrt vijeka kasnije, njegova budućnost je neizvjesna. Zaista, njenove tri komponente – liberalizam, univerzalnost i očuvanje poretka – ugrožene se kao nikad ranije.

Liberalizam se povlači. Demokratije osećaju efekte rastućeg populizma. Partije političkih ekstrema pronašle su plodno tlo u Evropi. Izlazak Velike Britanije iz EU je znak pada utjecaja Unije u svjetu. Čak i SAD doživljavaju neprijateljske napade svog vlastitog predsjednika na medije, sudove i institucije za sprovođenje zakona u zemlji. Autoritarni sistemi, uključujući Kinu, Rusiju i Tursku, postali su još snažniji. Zemlje poput Mađarske i Poljske izgledaju nezainteresovane za sudbinu svojih mladih demokratija.

Sve je teže govoriti o svijetu u cijelini. Vidimo pojavljivanje regionalnih poredaka – ili, što je najizraženije na Bliskom Istoku, poremećaja – svaki sa svojim karakteristikama.

Pokušaji izgradnje globalnih okvira ne uspevaju.

Protekcionizam je u porastu; najnovija runda pregovora o globalnoj trgovini nikad nije realiziraja. Premalo je pravila koja reguliraju cyber prostor i internet.

Istovremeno, veliki rivalitet moćinih se vraća. Rusija je prekršila najosnovniju normu međunarodnih odnosa kada je koristila naoružane snage da promjeni granice u Europi i kršila suverenitet SAD kroz svoje napore da utiče na izbore 2016. godine.

Sjeverna Koreja je ignorisala snažan međunarodni konsenzus protiv širenja nuklearnog oružja. Svijet je gledao i šutio na humanitarne krize Siriji i Jemenu i na upotrebu hemijskog oružja od strane sirijske vlade.

Venecuela je propala država. Jedan od svakih sto ljudi u svijetu danas je ili izbeglica ili interno raseljen.

Postoji nekoliko razloga zašto se sve ovo dešava i zašto sada. Porast populizma je djelimično odgovor na stagnirajuće prihode i gubitak posla, koji su uglavnom zahvaćeni novim tehnologijama, ali se široko pripisuju uvozu i imigrantima.

Nacionalizam je instrument koji se sve više koristi od vođa kako bi se podstakao njihov autoritet, pogotovo usred teških ekonomskih i političkih uslova. A, globalne institucije nisu se prilagodile novim odnosima tehnologije i snaga.

Ali, slabljenje liberalnog svjetskog poretka posljedica je, više nego bilo čega drugog, promjenjenog odnosa SAD. Pod predsjednikom Donaldom Trumpom, SAD su odlučile da se ne uključe u trans-pacifičko partnerstvo i da se povuku iz sporazuma o klimatskim promjenama u Parizu.

Trump prijeti da će napustiti Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini i nuklearni sporazum sa Iranom.

Jednostrano je uveo tarife za čelik i aluminij, oslanjajući se na opravdanost (nacionalnu sigurnost) koju i drugi mogu koristiti i dovesti svijet u rizik od trgovinskog rata.

Doveo je u pitanje predanost SAD Sjevernoatlanskoj alijansi i drugim savezima. Veoma rijetko rijetko govori o demokratiji ili ljudskim pravima. “Amerika na prvom mjestu” i liberalni svjetski poredak neizgledaju kompatibilno.

Moja želja nije bila da kritikujem samo SAD. I druge velike sile, uključujući EU, Rusiju, Kinu, Indiju i Japan, mogle bi se kritikovati zbog onoga što rade, ne rade ili oboje. Ali, SAD nisu bilo koja država. One su bile glavni arhitekt liberalnog svjetskog poretka i njegov glavni branitelj. Ali, i glavni korisnik.

Odluka Amerike da se odrekne uloge koju je odigrala više od sedam decenija označava prekretnicu. Liberalni svjetski poredak ne može preživjeti samostalno, jer drugi nemaju ni interesa niti sredstava da ga održe. Rezultat će biti svijet koji je manje slobodan, manje prosperitetan i manje miran za Amerikance i druge.

radiosarajevo.ba