Mile Lasić: Bosnu i Hercegovinu od raspada može spasiti samo ulazak u EU


Mile Lasić: Bosnu i Hercegovinu od raspada može spasiti samo ulazak u EU

S uglednim profesorom sa Sveučilišta u Mostaru, politologom, kolumnistom i bivšim diplomatom Miletom Lasićem se možete slagati ili ne, ali mu ne možete osporiti britkost i argumentovanost stava te dosljednost u njegovom iznošenju.

Lasić je prokomentarisao godinu koja je iza nas, aktuelna politička dešavanja te kazao svoje projekcije za naredni period.

Na početku razgovora počeli smo rezime godine koja je iza nas, posebno kroz prizmu ostvarenog, od ciljeva koje je društvo u cjelini, a prije svega političke elite, stavilo ispred sebe. Lasić je izuzetno kritičan.

“Ti postavljeni ciljevi i nisu bili iskreno postavljeni, nego su kvazipolitičke elite u BiH bile prisiljene formalno se zaklinjati u njih, a pri tome činiti sve da ih opstruiraju. Utoliko je ova 2017. samo godina u kojoj je svijetu postalo jasno da je ‘car gol’, inače je ona kao i sve prije nje, počev od 1991. naovamo, izgubljeno vrijeme za BiH, mjereno i društveno razvojnim pokazateljima i kriterijima demokratske tranzicije. Nekim su se zemljama ove tranzicije posrećile, ali u BiH nemamo nego tek prividne promjene kako bi sve ostalo isto. I sve je isto ko i lani i preklani, sve je pod despotskom kontrolom novoformiranih kleropolitičkih kasta, suštinskih pobjednica u posljednjem krvavom i bespotrebnom ratu. Doduše, one i nisu drugo do izvršitelji volja krupnog kapitala i nisu tu gdje jesu da bi ljudima u njihovim zemljama bilo bolje, nego gore, ma koliko se o tome šutjelo”, kaže nam profesor Lasić.

Situacija za blizu 30 posto ljudi u BiH koji žive ispod granice apsolutne bijede, kao i za više od polovice na granici socijalne podnošljivosti, nije više dostojna čovjeka, nastavlja Mile Lasić. Kaže kako je dobro samo našim dragim vođama i njihovim rođacima i stranačkim sljedbenicama koji su “uhljebljeni” u korumpirani sistem koji će oni i braniti do posljednje kapi tuđe krvi. Uostalom, i to je poznato u historiji, diktature sistemski korumpiraju svoje podanike sitnim pogodnostima pa najčešće i nisu svjesni situacije u kojoj su.

Političke elite ne razumiju približavanje EU

“Putem kriza kvazielite i stvaraju privid vlastite važnosti i imidž tzv. boraca za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, dok su u stvarnosti samo zabrinute što će biti s njima ukoliko nekim čudom profunkcioniraju elementi pravne države tokom procesa približavanja Evropskoj uniji. Usput kazano, oni i ne razumijevaju približavanje EU kao europeizaciju javnih politika, nego tek kao ‘EUizaciju’ – mogućnost korištenja EU fondova. Novo je možda samo to što se u ‘post truth eri’ i u vremenima ‘fake news’, naši mali ‘trumpovi’ više i ne trude biti pristojni. Otuda su u posljednje vrijeme i definitivno otkrili kako ne razumiju politiku kao ‘res publica’, kao javno dobro, pa su se počeli otvoreno rugati i svijetu i slabašnoj demokratskoj javnosti. Njihova je računica jednostavna, što prostije i bezočnije, to je sigurniji rast ‘ugleda’ u očima njihovih sljedbenika. Problem je, pak, ozbiljniji, što i u mnogim zemljama, uključujući i SAD, politiku vode nadirući prostaci bez ikakvog obaziranja na vrijednosti i do jučer prihvaćene konvencije. Samo se u EU tu i tamo osjeća nešto od tzv. geopolitike vrijednosti”, rezimira Mile Lasić.

Zanimalo nas je kako je pitanje priznanja Kosova, prema mišljenju mnogih tema koja ne dotiče prosječnog Bošnjaka ili Hrvata, mogla biti tema spora Izetbegovića i Čovića.

“Niko nije u komentarima ovog par excellence propalog izleta ‘montipajtonovske trojke’ u Beograd kod Gospodara Vučića, omiljenog Coraxova lika, progovorio o tragičnom aspektu ispraznog djelovanja ovih ‘junaka našeg doba’, jer ni o jednom pitanju ne umiju govoriti ‘jednim glasom’ prema svijetu, mada su samo zbog toga tu gdje jesu i preskupo plaćeni. A niko nije ni uočio da je posve irelevantno hoće li poluprotektorat zvani BiH priznati stvarni protektorat zvani Kosovo. Inače, kad bi na vlasti u Beogradu bili neki drugi Srbi, a ne bivši ‘delija’ Vučić, smiješni lik Vulin i njemu slični, oni bi prvi priznali Kosovo kako bi potom preko Brisela odlučivali i o svojim sunarodnjacima i o svojim svetinjama na Kosovu”, rezolutno nam je odgovorio.

Pristupanje EU je iznimno ozbiljan proces u slučaju ozbiljnih kandidata, ali BiH nije drugo do “lažodržava”, da se poigram Basarinom kovanicom “lažozemlje”, koja ne umije da se nosi sa svojom postratnom podijeljenošću putem vjerozakona i geopolitika, kako je i postala kroz prošlost višenacionalnom zemljom i “nedovršenom državom”, nastavlja svoju ocjenu naše zemlje profesor Lasić.

Kavazović za klasu ispred svih bošnjačkih političara i politika

“Ona se može spasiti od disolucije samo u slučaju pristupanja EU pa je utoliko ovaj važni proces još važniji. Ali, tobožnje približavanje BiH Evropskoj uniji je samo spin, jer se BiH u proteklih 25 godina od kada je međunarodno priznata i ne kreće u pravcu konzensualnog unutrašnjeg priznanja, nego nazad u međusobne ratove i još dublje u prošlost u pravcu millet sistema. Pri tome sam dužan kazati kako sam se prijatno iznenadio nedavnim javnim očitovanjem reisu-l-uleme ef. Kavazovića koji je govorio protivu logike millet sistema, odnosno sprege klerikalnih i nacionalnih elita, maltene kao da je čitao moje tekstove. Šalim se, ne znam je li i znade li uopće za mene, ali mi je drago što je demonstrirao, ne prvi put, da je za cijelu klasu ispred svih bošnjačkih političara i politika, uključujući i tzv. bošnjačke socijaldemokrate poput Zlatka Lagumdžije ili među Bošnjacima iznimno popularnog, iz nepoznatih razloga, Željka Komšića”, kaže nam Lasić.

“Sve dok se u BiH ne bude priznalo od sviju, pa i Bošnjaka, da je naša zemlja višenacionalna i da se ne smije raditi na brisanju nacionalnih identiteta, koliko ih god bilo opravdano zvati i “ubilačkim identitetima” (Amin Maalouf), čemu mogu dodati i “bratoubilačkim”, te da se mora putem europeizacije i narativa i javnih politika raditi na njihovoj kosmopolitizaciji, kako nas je poučio i pokojni Ulrich Beck, mi i nemamo šta tražiti u EU. S tim u vezi, nedavno sam bio počašćen u Akademiji nauka i umjetnosti BiH javnim predavanjem, jer sam član i dvaju odbora u ANUBiH, za sociologiju i politologiju, pa sam ustvrdio da će EU preživjeti, samo se ne zna u kojem obliku i s kojim brojem članica te ima li mjesta u njoj i za zemlje Zapadnog Balkana”, ustvrdio je.

Pitali smo profesora da li su nakon haške presude Prliću i ostalima iscrpljene sve teme o kojim se Bošnjaci i Hrvati mogu planski sporiti.

Ako se želi, uvijek ima tema za sporenje

“Nemamo pravo na tu vrstu naivnosti, repertoar tema za međusobne omraze je neiscrpan, ako se odlučite za containment policy, to jeste politiku zgađivanja onih drugih i trećih u BiH, ma koliko vam bili bliski. Jedina sigurna budućnost u BiH su nažalost posve izvjesna gloženja o karakteru prošlih ratova, posebno posljednjeg. U svim svojim knjigama govorio sam već i o tome da prošli rat nije bio samo agresija i puka odbrana, a jeste i to, nego je bio i rat bandi i rat tranzicijskih kvazielita za društvene resurse na što je većem mogućem dijelu BiH. Priča o borbi za nacionalnu afirmaciju je bila priča za naivne u rovovima i za preživjele kako bi se slijedile ideje ratnih poglavica i kad su već dugo mrtvi. Ozbiljnije politološki fomulirano, protekli stravični rat je bio rat protiv BiH, ali ne samo iz Hrvatske i Srbije, nego i iz BiH i to od svih njenih ‘ubitačnih identiteta’ i ratnih poglavica, uključujući i Aliju Izetbegovića, ma koliko se izbjegavao takav govor o njemu u političkom Sarajevu, kako se izbjegava progovoriti i o Tuđmanovim pogrešnim ratnim politikama u RH i u BiH i u Zagrebu i u Mostaru”, otvoreno je odgovorio Lasić.

Zanimalo nas je i šta misli na koji način se veliki bh. politički problemi poput presude Sejdiću i Finciju ili lokalnih izbora u Mostaru mogu pomaći s mrtve tačke.

“I proteklih dana sam povodom Međunarodnog dana ljudskih prava – 10. decembra govorio u svim učionicama u koje sam ulazio, pa sam potom napisao i ozbiljnu raspravu za portal Herzegovina IN kako se u BiH jednostrano razumije organska uvezanost svih političkih pitanja pa i ‘state building’ i ‘nations building’ u filozofiju i praksu ljudskih prava i sloboda. Jedni o njima govore isuviše apstraktno, a drugi bi najradije izbjegli pozabaviti se njima, jer misle da smiju govoriti o kolektivnim pravima bez njihova ukotvljenja u individualna prava i slobode. U BiH bi bilo, dakle, važno upamtiti da su kolektivna ili skupna prava sastavni dio individualnih prava i sloboda i da država mora brinuti i o jednima i drugima podjednako brižno. Iz ovoga, naravno, proističe i potreba za nenasilnim metodama upravljanja razlikama, kako bi se od postojećih etnosa u BiH stvorila ‘politička zajednica’ prvo unutar pojedinih gradova i regija, ma ko u njima bio u većini, a ko u manjini, pa potom i u cijeloj BiH. U onoj kolumni za Herzegovina iN pojasnio sam, inače, da se u demokratskim mnogonacionalnim državama ne vrši nasilje nad nacionalnim i etničkim identitetima, nego se brine o njima putem metoda upravljanja razlikama, od garantiranja autonomija i decentralizacija do konzensualnih zaštita putem tzv. saglasne demokratije – pariteti, veta, drugi domovi, itd”, kazao je.

Cijela BiH bi mogla nalikovati Mostaru

Doduše, u tzv. polietničkim državama, koje su u pravilu takvim postale jer su i useljeničke države, jednakopravnosti u šansama “domorodaca” i “useljenika” postižu se i putem tzv. većinske demokratije, ili balansom većinske i konzensualne demokratije, nastavio je profesor. Zapravo je u višenacionalnim zemljama preporučljiva metoda strpljive izgradnje “političke zajednice”, polazeći od oformljenih identiteta i radom na njihovoj kozmopolitizaciji, uz poštovanje i individualnih i kolektivnih prava i sloboda.

“Nažalost, ni tzv. etnonacionalisti, ni tzv. ljevičari u BiH ne razumiju abecedu liberalnog društva pa i ne prihvataju da je unutar elementarnih načela liberalizma i načelo kako je ‘principijelno nedopustivo oštećivanje drugoga’, na što nas je upozorio Sir Ralf Dahrendrof u ‘Iskušenjima neslobode’, pozivajući se na Johna Stewarta Milla, čime se postulira da se u društvenom djelovanju radi o vrijednostima koje su članovima slobodno dane na zbor, s jednom ogradom, članovi ne smiju zastupati ideje iz kojih bi proizlazila šteta drugima koji zastupaju svoje vrijednosti, ma kakve one bile”, kazao je Mile Lasić.

Za narednu 2018. kaže kako ne očekuje više ništa normalno, da je sam psihološki spreman na daljnja zaoštravanja pa čak i na totalnu paralizu ukupnog političkog života.

“Cijela BiH bi mogla, dakle, u jesen 2018. nalikovati Mostaru, u kojem nema izbora od 2008. Ovdje treba reći i da je u ambijentu izvitoperene demokratije i u zemlji obrnutih tranzicija na djelu logika ‘zarobljenog uma’, čak i kad je tobože sve u skladu s ustavima i zakonima, te da život nekako funkcionira i kada se diše na škrge i kad nema demokratskih izbora i demokratske kontrole vlasti. I za ovo je vaš i moj Mostar dobar primjer, samo je problem što se nekad mirišljavi grad pretvorio u gnjezdilište pacova, jer smeće se ne odvozi redovno. U tom pogledu bi cijela BiH uskoro mogla postati jedna velika deponija”, pesimističan je profesor Lasić.

Mladi bi mogli biti gori od starih

Lasić smatra da je šteta što nije mogla zaživjeti ideja o kantonalizaciji cijele BiH, kako je i bilo u igri u momentu usvajanja Vašingtonskog sporazuma o Federaciji BiH, nažalost bez Srba, ali i da je i dejtonska konstrukcija sa svim njenim manjkavostima mnogo bolja od onih koji njom upravljaju ili o njoj često neodgovorno govore.

“Bio sam uostalom član ekspertne grupe u režiji Američke ambasade u BiH pa znam o čemu govorim. Prava je šteta što su od konstitucionalnog redizajna Federacije BiH odustali svi, pa i Amerikanci. Inače, zalažem se godinama uzaludno za nenasilno preuređenje BiH kako bi bila osigurana institucionalna jednakopravnost i svih građana iz reda sva tri konstitutivna naroda, odnosno tri bratoubilačka identiteta, kao i građana iz reda svih 17 nacionalnih manjina i građana koji se ne osjećaju i ne žele prihvatiti nijedan od spomenutih ubilačkih identiteta, mada se takvima prema popisu stanovništva izjasnilo svega 160 hiljada ljudi”, kaže nam Mile Lasić

Zalaže se i za novu i racionalniju decentralizaciju prema EU kriterijima, a to znači i pravljenje regija s blizu 800.000 ljudi, regija koje respektiraju i nacionalnu i svaku drugu jednakopravnost. Dakle, zalaže se za institucionalnu jednakopravnost svih građana BiH iz svih konstitutivnih nacija, tzv. konacija, kao i za balans nacionalnog i građanskog te što je najvažnije za takve javne politike koje bi nalikovale evropskim javnim politikama i prije nego BiH uđe u EU.

Na kraju razgovora došli smo do mladih s kojima profesor radi svakodnevno. Zanimalo nas je njegovo iskreno mišljenje, imamo li šansu s današnjom omladinom izaći iz ovih decenijama gomilanih problema.

“Kad su nekog hercegovačkog seljaka pitale komšije, dok je vadio u proljeće iz zemlje mladi krompir, kakvi su krompiri ove godine, odgovorio im je mudri Ero, a taj može biti i s vaše lijepe Dubravske visoravni i moj s ruba Mostarskog blata: ‘pa veliki su veliki, a mali su mali’. Po cijenu da se na mene naljute, kazat ću, jer nikad ne govorim tzv. poželjnim glasom, ne vjerujem u priču o mladim ljudima koji su tobože po definiciji progresivni samim tim što su mladi. Među mladima unutar sve tri bh. bratoubilačke nacije možete susresti predivne mlade ljude, mnoge sam takve i upoznao i zavolio, prirodom svog posla, ali i notorne dogmate i neznalice i budaletine velikog formata, koji su čak sretni što su proživjeli aparthejdsku torturu kroz sistem zatvorenog, provincijalizranog etno-obrazovanja, pa i ne drže ništa do filozofije otvorenog društva do ljudskih prava i sloboda i pravnodržavnosti. Bojim se da će naše buduće beskurpulozne upravljačke elite nadmašiti svoje uzore i u beskurpuloznosti i u laži i u licemjerstvu! Volio bih da u ovome griješim, ali bojim se da će samo takvi i o(p)stati u BiH”, kazao nam je na kraju prof. dr. Mile Lasić.

Izvor: cazin.net