Prosinečki: Biram najbolje! Ne zanima me ko je Srbin, Hrvat, Bošnjak!


Dvadeset kilograma smršao je Robert Prosinečki za nepuna dva mjeseca, otkako je 22. decembra, na dan otvaranja nove zgrade NFSBiH, naprasno završio u bolnici.

“Sišao sam evo dole u hol i osjetio strašan bol u donjem dijelu želuca. Prije nisam osjećao toliku bol, nekad je znalo zaboljeti, ali kao i svakoga što zaboli stomak. Nikad toliko da bih se zapitao i obraćao pažnju. No, to je bilo neizdrživo i odmah su me odvezli u bolnicu na ultrazvuk.

Gore se naravno ispostavilo da moram ostati i da moram hitno pod nož. Puklo je bilo debelo crijevo, valjda se sve nakupilo, prehrana, gazirano, stres. Sreća je bila, jer trebalo je odmah reagirati da ne bi došlo do sepse.

Profesor Šabanović izvrsno je uradio operativni zahvat, zaista je sve bilo perfektno, ali nije lako kada moraš ostati duže u bolnici. Nije operacija uopće bila rutinska…”, priča u razgovoru za SportSport.ba Prosinečki.

Sada se kaže osjeća dobro i popriličan je ranoranilac. U sedam ujutro imao je nešto, pa onda u osam opet nešto, pa intervju, pa odlazak u konzulat da potpiše radnu dozvolu…

“Kvalifikacije se približavaju, možda vama euforija počinje rasti, ali kod mene je nema. Standardno je sve. Normalno se odvija život, sve je po planu. Ono oko čega sam najviše bio zaokupljen su nastupi naših reprezentativaca i raduje me da je 90 posto njih standardno u svojim klubovima.

Nekoliko ih nema preveliku minutažu, ali gro igrača je u dobroj formi. Što se tiče spiska za prva dva meča, sa Armenijom i Grčkom, saopćit ću ga 11. marta, 18. se okupljamo. Rekao sam već da neke igrače neću pozivati, da će bit nekoliko novih imena, ali ne mnogo. Mislim, šta znam, do 18. je više od tri tjedna i ne zna niko šta se može izdešavati, ali okvirno neće biti većih promjena. U Rusiji nije još počelo prvenstvo i Sariću u Koreji. Imat će svi po tri-četiri utakmice do Armenije.”

– Jasno je zasad jedino da neće biti Ognjena Vranješa, svi znamo zašto. Hoće li nedostajati i jeste li imali pritisaka prije nego što ste donijeli odluku koja je neminovno morala biti donešena?

“Da razjasnimo. Prvo, Vranješ je na svakom okupljanju i na utakmicama davao maksimum, možda i više od maksimuma jer je takav po karakteru. Na njegovu igru nisam imao nikakve zamjerke, čak ne znam da je neku grešku napravio u igri. Njegovo nepozivanje nema veze s njegovim igrama.

Drugo, Ognjen Vranješ nema klub i treće, sam sebe je izbacio iz reprezentacije svojim ponašenjem izvan terena. Prvo od te sporne tetovaže, prepucavanja sa navijačima do afere sa Jelenom Karleušom o kojoj Vi znate više nego ja. Dakle njegove igračke kvalitete nisu sporne, neće biti pozivan zbog svih ovih drugih stvari.”

– Dobro, jeste li imali pritisaka da bi ga ipak trebalo pozivati? Znate kako je ovdje specifična situacija i da se broje krvna zrnca, koliko je jednih, koliko drugih, koliko trećih. Osim toga bitno je vrlo koliko je ko dobar s nekim…

“Apsolutno me ne zanima to. Kod nas? Ne zanima me šta je kod nas, interesuje me šta je normalno. Šta me briga ko je s kim dobar. Evo ja sam dobar s tobom i šta sad, treba da te uzmem za pomoćnika, je li? Ja na takav način ne razmišljam, već razmišljam šta je dobro za reprezentaciju. Nije bilo ni Begovića, nisam ga pozivao. Pa šta sam trebao razmišljati ko je s Begom dobar?

Nije, nego kada se vidi da je sve korektno i da se radi na takav način, po nekom pravilu i savjesti to ljudi prihvate. Reprezentacija treba da bude svetinja i ne može raditi svako ko šta hoće. I moja kćerka u datom trenutku radi nevjerovatne greške, pa da li joj treba to dopustiti? Šta, ako je moja kćerka trebam joj pustiti da radi šta hoće?

To tako ne ide. Ne znam kako je bilo i kako je “kod nas”, zato i jesu neke stvari bile nakaradne. Što se Vranješa tiče to što neće biti pozvan je bolje i za njega. Mene ne zanima odakle je on i šta je. Niti ko je Bošnjak, Srbin i Hrvat. Ja biram najbolje igrače bez obzira šta su, a pritisak je neminovan, to je sastavni dio posla. Pa, evo, vi novinari mi pravite pristisak sa Hajrovićem. Ili, šta ja znam, u Hrvatskoj što ne igra Kalinić, a igra Kramarić. To su stvari koje su u ovome poslu neizbježne i moraš s njima da živiš. Sad kada bih ja ispunjavao želje svima, onda gdje bismo došli, na šta bi to ličilo…

Također, meni je potpuno nelogično, a ista je to priča, da neko nekome nameće pomoćnike. Dolaziš negdje i da nemaš suradnike kojima vjeruješ?”

– Pričali ste o igračima i ko je u kakvoj formi. Koliko je ustvari manje važno, kada se stvori dobra kohezija, da je igrač standardan? Evo imamo primjer Harisa Duljevića koji je u reprezentaciji bio odličan i kada nije igrao za klub?

“Pa dobro, ali tu je. Ja njegove kvalitete poznajem, za reprezentaciju igra dobro. Sve zavisi od toga je li mu tamo nešto ne odgovara i da li mu više odgovara igrati za reprezentaciju. Teško je da ti sad objasnim, jednostavno imaš klupske i reprezentativne igrače. Evo ti primjer Aljoše Asanovića koji u klubovima nije bio ni blizu od onoga kako je igrao za reprezentaciju. Naravno, volim da igrač igra i da je u formi, igrači koji su u ritmu lakše je s njima raditi, ali eto, u suštini 95 posto igrača manje-više su standardni…”

– Dobro, ali evo, koliko je prošlo od posljednjeg nastupa reprezentacije, da li nekad u međuvremenu skontate nešto da bi mogli promijeniti, da bi neko drugi bio bolja opcija od prethodne?

“Vi ovdje u BiH strašno volite da mijenjate. Volite promijeniti i kada je nešto dobro. To je strašno. Moje stanovište je da se u reprezentaciju ne može lako ući, a ne može ni izaći. Mi smo ovu Ligu nacija odigrali odlično, tako da nema mnogo ni razloga da se nešto mnogo mijenja. Bit će nekoliko novih igrača, možda neko od ovih neće doći, ali kostur, gro igrača iz Lige nacija ostat će isti. Ima tu nekoliko mladih igrača koji će sigurno biti budućnost bh. fudbala. Uvijek će biti onih koji će pitati zašto ovaj, zašto ne onaj, ali zato je tu neko ko odgovara za rezultat.”

– Pisali smo o tome koliko je bitno da selektor ima drugačije mišljenje od puka, jer bi onda svi mogli biti selektori…

“Ma, u suštini na kraju se svede na to da se u 90 posto slučajeva svi slažemo oko toga ko treba biti tu, a ko ne. Razlika je možda u jednom, dva igrača. Ne možemo se puno razlikovati jer nismo Francuska koja ima 350 igrača. Pričamo o tome kao da imamo šest ekipa pa mogu svi igrati. Hoće li igrati Griezmann ili Mbappe…

– Kao čovjek i kao selektor osjećate li ikad strah od neuspjeha?

“Ja da se bojim nečega ne bi dolazio u BiH. Čega da se bojim? Neuspjeha u kvalifikacijama? Imamo grupu po mjeri, imaš Italiju koja nije bila na SP pa traži da se vrati tamo gdje joj je mjesto. Imaš Grčku s kojom imamo određene repove iz prošlosti, ali ni oni nisu bili na velikom takmičenju. I oni kao evropski prvak imaju sigurno ambiciju da se plasiraju, rade pritisak uvijek da dođu do cilja.

Nezgodni su, ali ne i nesavladivi. Finska je tu kao neka nagazna mina, ali to je reprezentacija otprilike kao Azerbejdžan. Iznenade jednom u 50 utakmica. Iznenadili su Hrvatsku u prošlim kvalifikacijama čini mi se u Rijeci… Armenija? Ako ćemo se bojati Armenije i ako ne možemo njih dobiti, onda ne treba ni da idemo na Euro. Ne podcjenjujem ih, ali je to tako.”

– Kada ste preuzeli reprezentaciju bio je plan da igra bude prepoznatljiva po tehničkoj dotjeranosti, da “pršti” u napadu. Ispostavilo se, međutim, da ovu selekciju karakteriše disciplina kakva do sad nije nikad bila. Izuzmemo li tu utakmicu sa Sjevernom Irskom u Belfastu gdje je puhalo na sve strane, u defanzivi smo fenomenalni.

“Reprezentacija je prvo i prvo – reprezentacija. To je najvažniji dio, da imamo jak kolektiv, a mislim da smo uspjeli to napraviti i to je ono na šta sam ponosan. Naravno da ti trebaju i dobri pojedinjci koji će povući sve za sobom, ali bez jakog kolektivnog duha džaba ti je preferiraš li pas igru ili nešto drugo. Momci daju sve od sebe, imaju želju, dolaze u reprezentaciju s radošću, bacaju se, žargonski, na glavu.

Mi smo u Ligi nacija napravili dobru podlogu, dobru atmosferu i u biti to je najvažnije. Nema više Spahića, Ibiševića, Lulića, Medunjanina, ali tu su neki mlađi igrači koji polako preuzimaju njihovu ulogu. Imamo i dosta mlađih igrača koji će u budućnosti zamijeniti ove starije.”

– Kada spominjete mlađe igrače, iskreno jeste li znali za sve njih prije nego što ste došli na poziciju selektora i koliko Vam je na početku pomogao Vinko Marinović, selektor mlade reprezentacije?

“Iskreno nisam ih sve znao, nemamo se šta lagati. Znao sam Gojaka… Vinko mi je na početku predložio koje igrače da pozovemo za američku turneju, to su igrači za koje se smatralo da bi mogli biti blizu A reprezentacije. Sarić, Čivić… odigrali su odlično Ligu nacija. Bitno je u svakom slučaju da imaš dobre alternative i to smo dobili kroz sve ove prijateljske utakmice. Poslužile su da vidimo na koga se može računati. I Vinko je imao značajnu ulogu.”

– U 2018. nismo izgubili nijednu utakmicu, koja je po Vama bila najkompletnija, kojom ste najviše bili zadovoljni?

“Pa šta znam, kako je vrijeme prolazilo bili smo sve bolji, svaka utakmica u tom trenutku je bila OK. Možda je ova protiv Austrije u Beču bila najbolja kada se uzmu u obzir svi nogometni elementi. Tamo smo odradili jedan veliki posao. U biti za sve treba vrijeme i vjerujem da će biti još bolje igre jer imamo dobru atmosferu. To je bitno kod nas na Balkanu, možda više nego na zapadu gdje dođu igrači, odrade profesionalno i nije im to nešto važno. Kod nas je s dobrom atmosferom veća i želja, veći motiv, imaš nešto što te gura.”

Pohvala Savezu

“Nije stvarno zato što sam ja tu, pa da iskoristim priliku da ih pohvalim, ali što se reprezntacije tiče, Savez radi fenomenalne stvari. Zaista ih treba pohvaliti. Sve što nam je trebalo, do u najsitnije detalje, mi smo dobili. Savez je tu u službi reprezentacije, a evo s posljednjim dobrim rezultatima diže se malo i euforija kod navijača. Otvorena je jedna fenomenalna, vrhunska nova zgrada, baš kako treba biti.

Niti jednu zamjerku stvarno nemam na rad i uslove koje imamo. Imamo i odličan kamp u Zenici koji ispunjava sve najstrožije standarde, gdje se može odraditi sve što treba. Od ljudi koji rade stvarno nisam doživio nijedan problem. Inače, što se života u Sarajevu tiče, meni je ovdje stvarno dobro. Navikao sam se na ljude, ali mi je važno da su se ljudi navikli na mene, prihvatili me, da su vidjeli da govorim ono što mislim, da sam iskren, takav – kakav sam.”

Kolašinac, Višća, Bičakčić…

“Kolašinac će biti pozvan, pričalo se da postoje neke nesuglasice, a ustvari sve napisano je glupost. Pozvao sam ga jednom, pa je bio povrijeđen, pa se opet povrijedio. Ljudi me zamolili da li može da ostane, da se skroz oporavi, jer malo-malo neka povreda. Iskreno, nije mi jasno kako se takav čovjek tako često povrijeđuje, ali nema tu nikakvog pravila. Kada ga vidiš koliki je, kao tenk, rekao bi ovome ništa ne može biti. A onda imaš Edina Višću koji ima 20 kilograma sa krevetom, što bismo rekli, a fura, odigrao je sve utakmice po 90 minuta. Nevjerovatan je.

Sličnih problema kao Kolašinac, s čestim povredama ima i Bičakčić. On kada igra, igra vrhunski. Ali malo-malo propusti utakmicu zbog povrede. Evo, odigrao je protiv Borussije Dortmund, pa ga nema dvije utakmice. Jednom sam ga pozvao, došao je, ali se ispostavilo da je povrijeđen. Drugi put ga nisam ni mogao pozvati… Nadam se da će biti spreman za utakmice kvalifikacija. Džeko? Ne ide ga nešto na stadionu u Rimu, ali za Romu mi je lako, neka zabija za reprezentaciju”, našalio se na kraju Prosinečki.

cazin.net